Čuveni “Bata Živa”: Zenička Blatuša je bila čudo, šteta što “Pape” nije “namazan”

Milan Živadinović, bivši fudbaler Crvene zvezde, Čelika, Vardara, Rijeke, trener mnogih klubova, jedno vrijeme selektor SR Jugoslavije, jedna je od najživopisnijih pojava na sportskoj sceni bivše zajedničke države.

Bez dlake na jeziku, “Bata Živa” je dragocjen sagovornik svim sportskim novinarima. U razgovoru za Anadoliju 75-godišnji Živadinović se podsjetio velikih igrača s naših prostora, ali i svoje bogate karijere koju je kratko proveo i u BiH.

Upravo je Živadinović, kao trener Budućnosti u drugoj polovini ’80-ih, uveo Dejana Savićevića u prvi tim podgoričkog prvoligaša.

“Deju Savićevića volim kao svog sina. Da je bio konstantno pod mojom kontrolom, bio bi najbolji na svijetu. Ja vam tvrdim da je Dejo jači igrač od Messija. Kakav Messi? Ali Dejo je imao dvostruku ličnost. 

Umio je da se okruži pogrešnim ljudima koji su mu odvlačili pažnju s terena i loše utjecali na njegovu koncentraciju. Bilo je: ’Viđi, Dejo, ‘oćeš ovi ili onu đevojku?’ A to ne može. Kod mene je trčao i kad izgubi loptu. On je takav, nemoj da ga hvališ, ali nemoj ni da ga kudiš. Jedan od onih igrača za koje znaš da te nikada neće izdati”, rekao je Živadinović za Anadoliju.

A poslije Savićevića?

“Slab sam prema Draganu Stojkoviću Piksiju. Veliki igrač i veliki čovjek. Prosto rođen za lidera, s karakterom pobjednika i nesvakidašnjom harizmom. Pogriješio je što je otišao u Japan, jer je igrač njegovih kvaliteta morao da napravi mnogo bolju karijeru u Evropi.”

O najboljim bh. igračima.

“Safet Sušić je bio vanserijski talenat, ali nije bio ‘namazan’ za velikog asa. Pomenuo bih i Predraga Pašića,lijevo krilo u rangu Dragana Džajića. Samo što je Džaja kao fudbaler Crvene zvezde imao mnogo veći publicitet. Nadam se da mi niko neće zamjeriti, ali uvijek sam tvrdio da su bosanski fudbaleri bili fudbalski inteligentniji od svih drugih igrača iz bivše Jugoslavije. Nije slučajno Gojko Zec obožavao da radi u Bosni i Hercegovini.”

“Bata Živa” je 1963. godine igrao za zenički Čelik.

“Veoma lijepe trenutke igračke karijere doživio sam u Čeliku iz Zenice. Zajedno s Milosavljevićem, Rajićem, Anovićem, Joškom Takačem, Lenkom Savićem… 

Blatuša je bila čudo, 15.000 ljudi na svakoj utakmici”, prisjetio se Milan Živadinović u intervjuu za Anadoliju.