Fenomen vremena u kojem živimo: Zašto se mladi od 30 godina ne odvajaju od roditelja

Uloga roditelja je da potiče osamostaljivanje djeteta da bi ono postalo uspješno i funkcionalno, navodi za RTS sociolog Radmila Urošević.

Ističe da loša ekonomska situacija ponekad utječe na osamostaljivanje, ali i da onaj ko želi da se osamostali neće tražiti izgovor već način da to uradi.

Radmila Urošević navodi da produženo djetinjstvo i produženo roditeljstvo predstavljaju fenomen vremena u kojem živimo.

• Nisu svuda isti razlazi u pitanju. Tu bi mogli da govorimo o vezi između djece i roditelja, o osjećanju krivice roditelja ako podvuku crtu pa kažu – dosta sam te izdržavao, ne mogu ili neću više, onda si ti svoje dijete odbacio. Ali to više i nije dijete, to su ljudi od 30 godina. Posebno to produženo odrastanje i produženo djetinjstvo pravi problem zato što se pomjerila i granica kada se ljudi žene, udaju, dobijaju djecu – objašnjava Urošević.

Roditelji počeli da uviđaju svoju grešku

Na pitanje – zašto i kada nađu posao i mogu sami, ostaju kod roditelja, gošća Jutarnjeg programa navodi da se djeca najkomfornije osećaju u roditeljskom domu jer im je sve osigurano.https://googleads.g.doubleclick.net/pagead/ads?client=ca-pub-7451157250131553&output=html&h=280&slotname=3251697760&adk=3545048601&adf=3042974456&w=696&fwrn=4&fwrnh=100&lmt=1599897947&rafmt=1&psa=1&guci=2.2.0.0.2.2.0.0&format=696×280&url=https%3A%2F%2Fhayat.ba%2Ffenomen-vremena-u-kojem-zivimo-zasto-se-mladi-od-30-godina-ne-odvajaju-od-roditelja%2F250244%2F&flash=32.0.0&fwr=0&fwrattr=true&rpe=1&resp_fmts=3&wgl=1&adsid=NT&dt=1599898063730&bpp=10&bdt=967&idt=2482&shv=r20200909&cbv=r20190131&ptt=9&saldr=aa&abxe=1&cookie=ID%3Df01935e8550cac0d-2206af3ea4b60084%3AT%3D1596044667%3AS%3DALNI_MbB6aYm7lYqaDu8Nhe0Se227pa70Q&prev_fmts=0x0%2C300x250%2C696x280&nras=1&correlator=4938432557942&frm=20&pv=1&ga_vid=464541030.1568667220&ga_sid=1599898064&ga_hid=1414792615&ga_fc=0&icsg=2307335933045503&dssz=50&mdo=0&mso=0&u_tz=120&u_his=1&u_java=0&u_h=1024&u_w=1280&u_ah=984&u_aw=1280&u_cd=24&u_nplug=1&u_nmime=2&adx=98&ady=1981&biw=1263&bih=865&scr_x=0&scr_y=0&eid=44726949%2C21067104&oid=3&pvsid=3653949050612719&pem=406&ref=https%3A%2F%2Fhayat.ba%2Fnajnovije%2F&rx=0&eae=0&fc=1408&brdim=-8%2C-8%2C-8%2C-8%2C1280%2C0%2C1296%2C1000%2C1280%2C882&vis=1&rsz=o%7C%7CoeEbr%7C&abl=CS&pfx=0&fu=9344&bc=31&ifi=2&uci=a!2&btvi=2&fsb=1&xpc=ZNNEPXvU3v&p=https%3A//hayat.ba&dtd=12896

• Kod mame i tate je najlakše jer oni napune frižider, plate račune. Kod nas ima ljudi od 30–35 godina koji nikada nisu popunili račun, a kamoli ga platili. U volonterskom servisu “Zvezdara” i u općini Zvezdara u savetovalištvima se često javljaju ljudi koji imaju taj problem, vide da su pretjerali u zaštiti svoje djece i te potrebe da ih zaštite od života – navodi Urošević.

Dodaje da je uloga roditelja da potiče osamostaljivanje djeteta da bi ono postalo uspješno i funkcionalno.

• Roditelji granice nisu postavili, i to se onda vraća kao bumerang. Ako svi mi želimo da budemo uspješni i zadovoljni kad odrastemo, i ako je to mera uspeha, onda treba da znamo i da deo odrastanja i lične odgovornosti naše dece i naše jeste u paketu s tim ciljevima, koje svi imamo – objašnjava ona.

Osamostaljivanje socijalna i kulturološka vrijednost

Loša ekonomska situacija ponekad utječe na osamostavljivanje, kaže Uroševića, ali i da onaj ko želi da se osamostali neće tražiti izgovor već će tražiti način da to uradi.

Dodaje i da je kriza tokom 90-ih doprinijela da imamo sve više višegeneracijskih sljepljenih porodica gdje ne postoji jasna podjela uloga, gdje su djeca prezaštićena.

• U porodici su svi podjednako važni, sve generacije, niko nikom ništa ne treba da pretpostavlja. U našim uvjetima najčešće nije tako – objašnjava Urošević.

Ističe da osamostaljivanje treba da bude socijalna i kulturološka vrijednost.