PRODUŽENO DJETINJSTVO: Fenomen vremena u kojem živimo, zašto se mladi od 30 godina ne odvajaju od roditelja

Uloga roditelja je da potiče osamostaljivanje djeteta da bi ono postalo uspješno i funkcionalno, navodi za RTS sociolog Radmila Urošević. Ističe da loša ekonomska situacija ponekad utječe na osamostaljivanje, ali i da onaj ko želi da se osamostali neće tražiti izgovor već način da to uradi.

Radmila Urošević navodi da produženo djetinjstvo i produženo roditeljstvo predstavljaju fenomen vremena u kojem živimo. 

– Nisu svuda isti razlazi u pitanju. Tu bi mogli da govorimo o vezi između djece i roditelja, o osjećanju krivice roditelja ako podvuku crtu pa kažu – dosta sam te izdržavao, ne mogu ili neću više, onda si ti svoje dijete odbacio. Ali to više i nije dijete, to su ljudi od 30 godina. Posebno to produženo odrastanje i produženo djetinjstvo pravi problem zato što se pomjerila i granica kada se ljudi žene, udaju, dobijaju djecu – objašnjava Urošević.Volume 0%

Roditelji počeli da uviđaju svoju grešku

Na pitanje – zašto i kada nađu posao i mogu sami, ostaju kod roditelja, gošća Jutarnjeg programa navodi da se djeca najkomfornije osećaju u roditeljskom domu jer im je sve osigurano.

– Kod mame i tate je najlakše jer oni napune frižider, plate račune. Kod nas ima ljudi od 30–35 godina koji nikada nisu popunili račun, a kamoli ga platili. U volonterskom servisu “Zvezdara” i u općini Zvezdara u savetovalištvima se često javljaju ljudi koji imaju taj problem, vide da su pretjerali u zaštiti svoje djece i te potrebe da ih zaštite od života – navodi Urošević.

Dodaje da je uloga roditelja da potiče osamostaljivanje djeteta da bi ono postalo uspješno i funkcionalno.

– Roditelji granice nisu postavili, i to se onda vraća kao bumerang. Ako svi mi želimo da budemo uspješni i zadovoljni kad odrastemo, i ako je to mera uspeha, onda treba da znamo i da deo odrastanja i lične odgovornosti naše dece i naše jeste u paketu s tim ciljevima, koje svi imamo – objašnjava ona.

Osamostaljivanje socijalna i kulturološka vrijednost

Loša ekonomska situacija ponekad utječe na osamostavljivanje, kaže Uroševića, ali i da onaj ko želi da se osamostali neće tražiti izgovor već će tražiti način da to uradi. 

Dodaje i da je kriza tokom 90-ih doprinijela da imamo sve više višegeneracijskih sljepljenih porodica gdje ne postoji jasna podjela uloga, gdje su djeca prezaštićena. 

– U porodici su svi podjednako važni, sve generacije, niko nikom ništa ne treba da pretpostavlja. U našim uvjetima najčešće nije tako – objašnjava Urošević.

Ističe da osamostaljivanje treba da bude socijalna i kulturološka vrijednost.