Pričali smo s nekoliko mladih o iskustvima s vozačkog ispita: ‘Radi sigurnosti u sebe vozila sam prebrzo i pala’

Možda i najveća želja svake novopečene punoljetne osobe jest, osim da ju zatraže osobnu pri naručivanju alkoholnog pića, i da počne voziti auto. Čak i da ne postoji potreba za vozačkom, moći voziti auto otvara mali milijun novih mogućnost. Više nema čekanja autobusa ili tramvaja, a road trips postaju idealno druženje s ekipom vikendom.

Iako je imati vozačku san skoro svakoga, samo polaganje i odlazak u autoškolu više sliči na noćnu moru. Bilo da krećete polagati već u srednjoj, ili odlučite pričekati neko vrijeme dok ne postanete ozbiljniji, polaganje ispita će biti veliki stres. Osim što je panika zbog same vožnje, stresu doprinosi i plaćanje autoškole.

Ovisno o tome u kojoj ste autoškoli i kakvu ste akciju ulovili te koliko ste puta morali polagati ispite, cijena vozačkog ne može proći ispod nekoliko tisuća kuna, a često pređe i prosječnu plaću u Hrvatskoj. Ali bez stresa i polako, zar ne?

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi se svi trudili oko škole kada bi postojao stalni stres oko toga da ako padnete ispit, morate ga plaćati, odnosno vaši roditelji. Sasvim je normalno da ste zbog toga pod stresom, no to ne znači da ne trebate raditi na tome. Ako znate bilo što o vožnji, onda znate da vozač mora biti smiren i pažljiv, a to nećete biti ako ste pod stresom.

Većina polaže upravo čim napuni 18, zato što autoškola oduzima puno vremena i energije, a tko zna kad ćete ponovno u životu imati dovoljno vremena da se tome posvetite. Ironično, s obzirom na to da većina napuni 18 kao maturant, pa onda opet ima više obaveza nego ikad prije.

Ako planirate krenuti u autoškolu, vjerojatno se pitate kako to točno izgleda. Razgovarali smo s nekoliko ljudi koji su već uspješno prošli taj stres. Njihova iskustva i savjete pročitajte u nastavku.

Učenje nakon položenog vozačkog

– Za biti odličan vozač treba godine iskustva nakon polaganja, da se susretneš sa svim mogućim situacijama, razviješ reflekse u vožnji i slično. Nebitno je tu jesi malo vozio auto prije polaganja ili nisi, jer pravo učenje u stvarnim uvjetima kreće tek kad položiš. Smatram se odgovornim vozačem. Iskustvo je bilo dosta loše, ali sama sam kriva jer se uopće nisam raspitala. Mislila sam da je tako svejedno gdje idem. Za odlazak na cestu u stvarnim uvjetima je teško biti spreman nakon samo tridesetak sati bez obzira kakva je autoškola, mišljenje je Ivane (24) s Učiteljskog fakulteta.

Bitno je imati na umu da nakon što dobijete vozačku dozvolu, ne znači da ste vrsni vozač. Štoviše, zato i postoji kategorija mladog vozača, što ćete i vi biti. U autoškoli ste uvijek u donekle sigurnim i kontroliranim uvjetima, dok na otvorenoj cesti nikad ne znate što vas može zateći.

– Na vozački sam krenula s 19, a odlučila sam se na polaganje jer sam znala da će mi biti puno fleksibilnije s autom kao i da je lakše/bolje odraditi autoškolu odmah s 18,19 nego čekati. Prva autoškola mi je bila katastrofa – pisali su mi lažne sate, ne dolazili na sate, čekala sam ih po 45 minuta, na kraju dali 20 dodatnih i nisu me htjeli ispisati. To je bio teror, ali onda sam našla stvarno super instruktora koji je bio jako smiren, detaljan, znao je što mi ide bolje, a što lošije i bio super društvo. S njim sam bila prezadovoljna i naučio me stvarno jako puno toga. A što se tiče kako su me pripremili, mislim da ako položiš vozački ne znači da si dobar vozač ili da znaš sve. To je nekad do sreće, okolnosti i slično. Znala sam da kad sam položila da samo znam osnove i da to uvjerenje ne znaci praktički ništa osim da smijem voziti. Ali jesu li me naučili kako reagirati u situacijama, dali konkretne savjete i naučili osnove dobro – da, ali je li dovoljno 35 sati da postaneš spreman za sve – definitivno ne. Vozim često i mislim da je to jako dobro i bitno! S praksom dođe i osjećaj za vožnju, naučiš se reagirati i puno si sigurniji u sebe te savladaš sve što te mučilo, rekla nam je Gea (20) s PMF-a.

Srednja.hr