Čuvena virusologinja dr. Ana Gligić: Nadam se da mutirani soj koronavirusa neće doći prije vakcine

Doktorica Ana Gligić iz Beograda 1972. godine bila je na čelu tima koji je uspio izolirati virus velikih boginja.

Deset godina Gligić je u Bosni i Hercegovini istraživala hemoragijsku groznicu sa bubrežnim sindromom.

– Bolest nije bila jedinstvena jer smo imali teške, ali i blage slučajeve obolijevanja. Tada sam prvi put na jednom međunarodnom skupu kazala da postoji nekoliko varijanti istog virusa. Nisu mi vjerovali. Tvrdili su da ima jedna evropska i jedna dalekoistočna varijanta virusa te da se one razlikuju po letalitetu. Trebalo mi je deset godina da dokažem svijetu da na Balkanu cirkulišu četiri serovarijante hemoragijske groznice sa bubrežnim sindromom i da se one razlikuju po epidemiologiji i letalitetu. Kod prve je smrtnost bila ispod deset posto, a kod zadnje – četvrte, stepen mortaliteta iznosio je 16 posto. To su bile jako velike razlike. Kako se radilo o mišijoj groznici, krenuli smo u istraživanje po šumama. Našli smo da je svaki genotip vezan za drugu vrstu miševa – podijelila je naučnica Gligić na početku razgovora za Faktor iskustva tokom svog velikog postignuća na svjetskom nivou.

Sa čuvenom 86-godišnjom virisologinjom razgovarali smo o sve češćim upozorenjima stručnjaka na povećan rizik od epidemija zaraznih bolesti koje se šire sa životinja na ljude, je li koronavirus mutirao i kakve posljedice to može izazvati po čovječanstvo, koliko ćemo još živjeti sa SARS-CoV-2, šta nas čeka tokom jeseni i zime…

Svjetski mediji prenijeli su izjavu Sarah Gilbert, britanske naučnice koja predvodi istraživanje vakcine protiv COVID-19 na Univerzitetu Oxford, na povećan rizik od epidemija zaraznih bolesti koje se šire sa životinja na ljude. Njeno upozorenje stiže u trenutku kada se navodno pojavio mutirani soj novog koronavirusa u Indoneziji, Singapuru i Maleziji i za kojeg se vjeruje da je 10 puta više zarazan od originalnog soja SARS-CoV-2.

– To smo i očekivali. Sigurna sam da ima nekoliko varijeteta, odnosno genotipa novog koronavirusa. Objašnjavajući laički – koronavirus je kao stablo i na njemu su različite grane. Postavlja se pitanje, da li ti različiti sojevi, na koje naučnici sada aludiraju da postoje i da su mutirali, potječu od istog domaćina, odnosno iste životinje. Rezervoar virusa su slijepi miševi, ali oni su njega prenijeli i na druge životinje, pa sad imamo koronavirus kod raznih životinja – živine, pasa, mačaka, slonova… Prestara sam za nova istraživanja, ali bi mlađe kolege trebale ući u šume gdje obitavaju te životinje i početi sa istraživanjima. Ja se samo nadam da nam taj mutirani soj neće doći prije nego što budemo imali vakcinu.

Spomenuli ste vakcinu. Trenutno je nekoliko njih u fazi kliničkih ispitivanja, a najave pojedinih naučnih timova, koji rade na proizvodnji, poput one sa Univerziteta Oxford, poručuju da bi za široku upotrebu mogle biti dostupne već krajem godine.

– Jedini učinkovit način zaustavljanja širenja zaraze je vakcinisanje. Tako smo iskorijenili Variola Veru, tako držimo pod kontrolom morbile i ostale bolesti. Nema nam druge, no ja kad to kažem, mnogi uzvraćaju kako sam plaćena da tako govorim. Evo ja njima odgovaram – niko me za to ni kafom nije ponudio.

No, činjenica je da se protivnici vakcine, tzv. “antivakseri” ne predaju u borbi ni protiv ove potencijalno nove vakcine.

– Jak je lobi, oni u tom svom naumu nerijetko i vrijeđaju. Taj njihov jezički odnos sa ljudima koji ne misle kao oni, odnosno sa zajednicom, koja počiva na naučnim saznanjima, rekla bih da je ustvari jedna vrsta korone.

Velike sile utrkuju se koja će prva proizvesti vakcinu, a u javnosti se spekulira čija je učinkovitija, da li je to američka, britanska, kineska ili ruska…

– Sve vakcine napravljene su po istom principu. Uzeli su oslabljeni virus, u njega ugradili samo dio sadašnje korone koji daje imunitet. Znači virus se unese u organizam i stimuliše stvaranje antitijela. Nažalost, takve vakcine ne daju dugotrajni imunitet. One problem rješavaju na kraće vrijeme protiv ovakvih prirodno-žarišnih virusnih infekcija. Pa Rusi su izašli u javnost da njihova vakcina “drži” imunitet do dvije godine. Čovječanstvu treba klasična vakcina protiv virusa koji je u cirkulaciji. Znači uzeti virus, u laboratoriji napraviti da on oslabi, dobro iskontrolisati, a potom ga dati kao vakcinu da bi se stekao imunitet na duže vrijeme, a možda i doživotno. Naravno, najbolje je prirodno prokužavanje, ali se to ne može namjerno uraditi jer bismo tada imali veliki broj oboljelih i umrlih.

Ali upravo to uradila je Švedska, jedina zemlja u Evropi koja nije uvela stroge mjere, a pouzdali su se u odgovornost građana. Kako komentirate njihov način borbe protiv širenja zaraze?

– Kao ljekar nikada ne bih pustila da se ljudi namjerno zaraze. Po meni je to nehumano! Međutim, kada je virus oslabljen, a mi trenutno imamo više od 80 posto oboljelih koji ne zahtijevaju hospitalizaciju, to je približno onome što bi dala i vakcinacija. No, nikada se ne zna kada se ponovo može pojaviti teški oblik. Puno je nepoznanica o ovom virusu, konstantno se proučava, ali mi još nemamo nikakvog zaključka.

Idemo prema hladnijim mjesecima kada se povećava broj respiratornih infekcija. Uz COVID-19, imat ćemo i sezonsku gripu što, prema tvrdnjama ljekara, može biti ozbiljno. Mnogi strahuju od takvog scenarija.

– Treba znati da je riječ o dva potpuno različita virusa, ali po genetskom srodstvu imaju istu ribonukleinsku kiselinu (RNK) kao nosica nasljednih osobina i to je loše za čovjeka. Virusi na kojima prave vakcinu, je dezoksiribonukleinska kiselina (DNK). Po mom mišljenu SARS-CoV-2 i virus gripe nikada se ne mogu spojiti i napraviti novi treći virus jer su apsolutno udaljeni. No, nikada sto posto ne možete biti sigurni, upravo zbog te iste RNK koju nose. Hoću da kažem da su vrlo male šanse da iz njih može nastati nova varijanta opasnog virusa. Ali ako istovremeno napadnu osobu, što je vrlo moguće, a uzimajući u obzir da smo svi na ovim prostorima većinom imunodeficijentni zbog siromaštva, klinička slika neće biti nimalo dobra.

Mnogi kraj pandemije predviđaju početkom ili sredinom naredne godine. Jesu li ona previše optimistična i kad ćemo se uopće vratiti normalnom načinu života?

– Mi se ovog virusa nikada nećemo riješiti! Virus u prirodi postoji i on će neprestano davati svoje varijetete u borbi za opstanak. On će se mijenjati, ali ta promjena nikako neće biti nauštrb virusa, nego čovjeka jer će mutirati. U tom procesu postoji mogućnost da se on navikne na čovjeka baš kao što se navikao da živi sa životinjama. Što se tiče drugog talasa, mislim da ga neće biti jer epidemiološka slika prethodnih mjeseci, koja je u jednom trenutku išla gore, a potom dolje, ustvari su pikovi. To je ista epidemija, odnosno pandemija, jer ih ni u jednom trenutku nismo obuzdali da bismo govorili o drugom talasu. Drugi talas će biti onda kada bez korone budemo barem mjesec, pa se ona ponovo pojavi, a bit će i toga.

Faktor.ba