Taman pomislimo da smo dosegnuli dno, a onda shvatimo da to nije dno, nego propast!

U stalnom „slobodnom padu“ bosanskohercegovačkog društva taman pomislimo da smo najzad dosegnuli dno, a onda nas iznenadi činjenica da i dalje padamo tako daleko i toliko duboko da se više ne može ni nazvati dnom nego PROPAŠĆU. 

U tu vrstu saznanja i „društvenih činjenica“ spada informiranje javnosti od prije dva-tri dana da Hajriz Bećirović namjerava osnovati univerzitet u Sarajevu te da je, u tom cilju, već podnio određeni zahtjev/dokumentaciju nadležnim organima Kantona Sarajevo. Riječ je, prema informacijama, o Fakultetu pravnih nauka, Fakultetu ekonomskih nauka, Medicinskom fakultetu, Stomatološkom fakultetu, Farmaceutskom fakultetu, Zdravstvenom fakultetu, Fakultetu filoloških nauka.
Nevjerovatna ambicija, zapravo – šokantna u našim uvjetima!

Univerzitet u Sarajevu već ima sve ove fakultete. On inače broji 25 fakulteta, 3 akademije i 5 naučnih instituta, a pored njega već postoji određen broj privatnih fakulteta. To je impozantan broj visokoobrazovnih institucija, nesrazmjerno veličini KS, njegovim materijalnim mogućnostima, a što je posebno važno – o tome ću kasnije još nešto kazati – neprimjereno je realnim „tržišnim“ potrebama ove zajednice u kojoj se tako gomilaju fakulteti, pa čak, evo, i univerziteti. 

Posebno pitanje je da li će ovaj eventualni osnivač novog univerziteta osigurati standarde koje predviđa Zakon a koji su vrlo rigorozni u pogledu osiguravanja kompetentnog nastavničkog kadra, prostorija, opreme i sl. Jer, i postojeći fakulteti imaju ozbiljnih problema u pogledu zapošljavanja, odnosno napredovanja odgovarajućih kadrova. Nadležne institucije u KS moraju dobro voditi računa o tome i, što je posebno važno, moraju biti u tom pogledu potpuno transparentni.

Mi smo već navikli, nažalost, da gledamo kako se po zabitima BiH osnivaju fakulteti, kako se rasprodaju diplome osobama koje, potom, obnašaju visoke pozicije u društvu; navikli smo na tezgarenje nastavnika koji idu od jednog do drugog fakulteta kršeći flagrantno norme o zakonom propisanom broju časova koje mogu držati sedmično i td. Problem je, vrlo često, u neprofesionalnosti, u neetičnosti i nezakonitom postupanju određenog broja nastavnika koji su svojim univerzitetskim zvanjima „pokrivali zakonitost“ osnivanja nekih fakulteta po BiH, a koji su provincijalni u svakom pogledu, u negativnom smislu, naravno.
Tome treba stati ukraj.

Glavni argument koji osujećuje preambicioznu namjeru o kojoj je ovdje riječ jest u tome što ne postoji društvena opravdanost za osnivanje ovih fakulteta, odnosno ovog tzv. univerziteta. (Sjetimo se kako je prije nekoliko godina – pa i to bijaše nerealno i totalno nesuvislo, šokantno! – postojao plan da se u Kaknju osnuje, ni manje ni više, Kraljevski univerzitet. Hvala Bogu, odustalo se od toga!) Treba pogledati koliko diplomiranih studenata s navedenih fakulteta ima na birou rada pa onda odlučivati o osnivanju ovih fakulteta.

Ova namjera – zapravo je već pokrenuta procedura za njenu realizaciju, kako javljaju mediji – svjedoči, pored svega što sam maločas rekao, o haotičnosti društva u kome živimo, o strahovladi politike a ne o racionalnosti, o društvenoj pragmatičnosti i svrsishodnosti, dignitetu i ozbiljnosti nauke. (Valjalo bi znati, imenom i prezimenom i zvanjima, ko su osobe koje rade elaborate za osnivanje ovako važnih institucija i posebno ko su oni koji ih verificiraju. Javnost treba da to zna.)

Naše društvo inače ulaže u razvoj nauke tako mali procenat BDP da smo na samome dnu u svijetu, a to utječe, naravno, na razvoj nauke i na kvalitet kadrova koje proizvode mnoge visokoobrazovne institucije. Nema sumnje, ovo bi, pored društvene neopravdanosti, bio novi značajan doprinos inflaciji znanja i obrazovanja.

Glavno pitanje je sada: Da li će društvo, da li će nadležne institucije, pokazati se dovoljno zrelim i odgovornim da se kritički i odgovorno odrede prema ovome potezu koji je iznenađujući čak i u društvu koje je već sviklo na sva moguća iznenađenja.

---

(autor je član ANUBiH, član još tri akademije nauka u svijetu, profesor emeritus UNSA, bivši član Senata UNSA…)

Akademik Esad DURAKOVIĆ/Depo