Nana Nadarević, kćerka Mustafe Nadarevića: Tata me potiče u svemu što radim

Za onoga čiji roditelj je regionalno poznata ličnost ta činjenica jednostavno je usud da bude medijski eksponiran i tražen. No, ako je još i uspješan, bez obzira na to ko mu je otac ili majka, onda je time zanimljiviji javnosti. A, Nana Nadarević, mlada PR stručnjakinja, Zagrepčanka, osim što je kćerka velikog Mustafe Nadarevića, itekako ima svoju nezavisnu referencu zbog koje je mediji često traže, prate i prenose njene vrlo angažirane objave na društvenim mrežama te, moramo priznati, „kopaju“ i po privatnom životu. Da ne bismo „kopali“, Nanu smo jednostavno zamolili za intervju za „Azru“. Obradovala nas je iskrenim odgovorom da bi rado pristala, ali je oprezna, jer često dobije pitanja u vezi s tatom o čijem trenutnom liječenju ne može govoriti. Iskustvo je, kako kaže, pakazalo da zbog toga obično i ne bude intervjua.

Ali, mi smo Nanu samo zamolili da našem glumačkom velikanu Mustafi Nadareviću prenese pozdrave i želje za što brže ozdravljenje, te je intervju s jednom od najpoznatijih zagrebačkih beauty insajderica, koja putem društvenih mreža dijeli beauty savjete, zabavan sadržaj, ali i otvoreno govori o tabu temama, mogao početi. Otvoren, ozbiljan, zabavan pa i edukativan.

Vi ste PR stručnjakinja, niste krenuli očevim stopama. Zašto?

– Nisam krenula ni očevim, ni majčinim stopama. Krenula sam nekim svojim stopama u smjeru koji me vukao i upisala Fakultet političkih znanosti. I brat i ja smo odabrali svoj put – ja sam otišla u odnose s javnošću, a Aša u sport.

Ipak, negdje smo pročitali Vašu opasku da ste povukli očeve gene kada je riječ o humoru. Je li s tim u vezi i Vaše predstavljanje na Instagramu, gdje se opisujete kao “jako naporna osoba” uz poruku “don’t follow”? Ili, šta znači uvod na Vašem FB profilu: “moj te moto oko ploto” (smijeh)?

– Mislim da je neskromno za sebe reći kako si duhovit, mora da sam tog dana bila posebno puna sebe (smijeh). Ali, odrasla sam u obitelji u kojoj se mnogo smijalo. Opisi na mojim profilima možda nekome mogu biti smiješni, ali ja svakako volim upozoriti ljude u što se upuštaju. Kad je riječ o FB opisu, na to sam i zaboravila, mora da stoji tamo još otkako sam bila studentica. Sjećam se samo kako mi je bilo smiješno kad mi je jednog jutra od Facebooka došlo pitanje – „Nana, koji je vaš životni moto?“. Dobro da ste me podsjetili, mogla bih to sada i maknuti kad sam ozbiljna odrasla žena (smijeh).

No, @Suddenly_nanu prati 18,5 hiljada ljudi na Instagramu. Zašto @Suddenly_nana, šta je to neočekivano i iznenađujuće?

– Mislim da me riječ „iznenada“ najbolje opisuje, jer sklona sam naglim, nepredviđenim odlukama i spontanosti. Još se učim promisliti prije nego što progovorim. Ko zna, uz pravi trening i samodisciplinu možda jednog dana postanem na Instagramu „promišljena nana“… Ali ima još rada na sebi do tada.

S obzirom na posao koji radite, je li ključ uspjeha u marketing industriji danas u “viđenosti” na društvenim mrežama, odnosno – kako se to danas kaže – u influencerstvu?

– Kada je riječ o mom poslu, viđenost nije ključ, ali svakako pomaže. U mom slučaju privatno i profesionalno su se prilično isprepleli. Pa tako i svoje društvene mreže često koristim za posao.

Kada govorimo o brendovima, onda je „viđenost“ apsolutni imperativ. Kvalitet proizvoda je broj jedan, ali šta s kvalitetom ako niko ne zna za vaš proizvod?

Vi ste, kako ste jedne prilike rekli, borac za zdrav razum, posebno se zalažete na polju borbe protiv nasilja nad ženama. Nedavno ste na Instagramu motivirali žene da govore o tom problemu. Koliko su “rezultati” koje ste dobili u vidu njihovih priča poražavajući?

– Mislim kako su zdrav razum i empatija recept za bolji svijet. Ne volim tabue i ne bojim se govoriti o nelagodnim temama, to je valjda taj „suddenly“ u meni. Slijedom toga, nedavno se na mom Instagramu dogodila neplanirana guerilla akcija u kojoj su žene progovorile o seksualnom nasilju i uznemiravanju koji je sastavni dio njihovih života na ovim prostorima. Naravno da su me priče tisuće žena s ovih prostora pogodile, ali dogodila se i jedna sjajna stvar, a to je kolektivan „aha moment“ u kojem se osvijestilo koliko žene trpe seksualnog uznemiravanja, a uzimaju ga zdravo za gotovo. Mislim da nam se svima upalila lampica kako to ne treba tolerirati i kako trebamo učiti svoju djecu bolje (bez obzira kojeg su spola).

Zaplakali ste pred kamerama čitajući jednu od poruka seksualno zlostavljanih žena. Može li ta siva zona postati malo, kako ste rekli, crno-bjelja?

– Vjerujte mi, trudila sam se tokom tih tjedana, kada su pristizala svjedočanstva, ne pretvoriti to u patetiku i vlastitu samopromociju. Odlučila sam toj temi pristupiti trezveno, novinarski, jer porukama koje su dolazile nije trebalo dodati niti jedno jedino slovo. Danima sam objavljivala poruke koje su mi dolazile i uspijevala biti koliko toliko smirena, imajući u vidu da sam tu samo da prenesem tuđe iskustvo. Međutim, kada su me zamolili da pročitam jednu od poruka koja mi je pristigla i kada sam to čitala u prvome licu, grlo mi se stegnulo. Zaista se divim svim ženama koje su mi se javile i otvoreno progovorile o svojim iskustvima. Mnoge su to učinile sa svojih ličnih Instagram profila, a za to je potrebna velika hrabrost. I upravo tu „siva zona“ dobija konture – očito smo mi kao žene „sazrele“ da javno govorimo o ovim temama. Ne znam je li baš cijelo društvo došlo do te tačke, ali nikad i neće ako mi ne krenemo prve u borbu za svoja prava.

Šta kaže tata na to čime se bavite?

– Tata me potiče u svemu što radim, kako poslovno, tako i privatno. Zaista imam sreću da sam odrasla u liberalnoj obitelji u kojoj su i brata i mene učili da vrijedimo i da imamo samopouzdanja.

A, majka? Brat?

– Moja mama Snježana je neko ko je veoma zaslužan što sam danas ovako otvorena i slobodna, hvala vam što pitate. Zbog tatine prirode javnog posla često me ljudi pitaju samo za njega, što je potpuno logično. Ali, ne bi bilo fer ne govoriti i o mojoj Snješki (smijeh). Mama je urednica na Hrvatskoj radioteleviziji, a opisala bih je kao duhovitu, visprenu i pametnu ženu. Veliki oslonac i uzor mi je i danas.

Imam i brata Ašu koji se ostvario u sportu i osvajao medalje na svjetskim i evropskim prvenstvima u brazilskom jiu-jitsu. U zadnje vrijeme se takmiči sve manje i crni pojas drži u ladici, jer posljednjih godina sve više razvija svoj biznis kao privatni trener. Aša i ja se odlično slažemo, jer dijelimo strast spram neozbiljnih stvari, a otkad me trenira, sve više i prema fitnessu. Evo, vjerujte mi, ne znam kako mi se to dogodilo (smijeh).

Express