Prvi bh. diplomac Vest Pointa: Svaki savez dobar, NATO najveći

Adis Poško iz Bihaća završio je vojnu akademiju “West Point” u Sjedinjenim Američkim Državama i tako postao prvi kadet iz Bosne i Hercegovine s diplomom te prestižne akademije. Nakon četverogodišnjeg školovanja diplome za klasu 2020. godine dodijeljene su 13. juna na paradnom terenu “West Pointa”, u saveznoj državi New York. Na ceremoniji se diplomantima obratio i američki predsjednik Donald Tramp. Potporučnik OS BiH Adis Poško govori o utiscima tokom školovanja te svojim planovima.

NN: Prvi ste kadet iz BiH koji je diplomirao na najstarijoj američkoj vojnoj akademiji. Koliko Vam to znači i kakvi su utisci nakon završenog školovanja?

POŠKO: Velika je čast biti prvi bh. kadet na “West Pointu”. Ne mogu reći da sam bio spreman za sve što me dočekalo tokom posljednje četiri godine – kao što je i očekivati od vojne akademije – ali mi je izuzetno drago da sam se opredijelio za WP. Osjećam se značajno zrelijim i sposobnijim sada nego kad sam tek stigao na ovu akademiju.

NN: Koji je bio motiv da se opredijelite za ovu prestižnu vojnu akademiju i da li su postojali neki posebni uslovi koji se moraju ispuniti da biste bili dio ove akademije?

POŠKO: Moj otac je u Oružanim snagama i zbog toga sam vrlo rano i saznao za ovu priliku – da studiram u inostranstvu i nakon toga služim kao oficir. Naravno, morao sam uraditi određene testove, kako školske tako i fizičke, da bih se mogao prijaviti, ali resursi i pomoć koje sam dobio iz Sarajeva su značajno olakšali proces.

NN: Kako je izgledalo četverogodišnje školovanje, kroz šta ste sve prošli, koliko je bilo naporno i koliko je tražilo odricanja?

POŠKO: Sve počinje takozvanom plebejskom godinom, gdje svaki kadet ima najviše dužnosti i najmanje privilegija. Međutim, odgovornost je tada minimalna jer se od svakog kadeta očekuje da prvo nauči pratiti naredbe. Tokom akademije dužnosti (pogotovo svakodnevne poput čišćenja baraka, izvršavanja zadataka starijih kadeta, itd.) i odgovornost su inverzni. Zbog toga, iako izgleda da najstariji kadeti najmanje rade i imaju najveće privilegije, oni su također na čelu cijele brigade od 4.400 kadeta. Specifično, moja četvrta godina je oblikovana izazovima u vezi sa globalnom kovid-19 pandemijom. Naravno, ne mogu reći da sam imao puno slobodnog vremena tokom zadnje četiri godine. Svaki semestar je pažljiva ravnoteža između akademskih, vojnih i fizičkih zahtjeva. Također, morao sam odustati i od ljetnog odmora. Imao bih, naravno, po nekoliko sedmica svakog ljeta da dođem kući, ali bih većinu ljetnih mjeseci provodio na raznim terenskim vježbama.

NN: Iz kojih država su sve kadeti dolazili i da li ste s nekim od njih sklopili čvršća prijateljstva, pa i eventualnu saradnju u budućnosti?

POŠKO: Imao sam prijatelje na “West Pointu” s raznih kontinenata: iz bliže regije poput Crne Gore i Kosova, ali i država poput Hondurasa i Filipina. Po akademskom dizajnu svi smo bili u različitim četama, pa smo većinu vremena provodili s američkim kadetima, ali uvijek su postojali događaji i sastanci na kojima bismo se vidjeli s drugim stranim kadetima. Bili smo uvijek u kontaktu i van zvaničnih skupljanja, tako da mogu reći da imam dosta novih prijatelja u stranim oružanim snagama koje se nadam da ću vidjeti u budućoj saradnji.

NN: Kakvi su Vaši planovi za dalje? Jesu li Vašim uspjehom otvorena vrata i drugim kadetima iz BiH?

POŠKO: Zasad ne razmišljam dalje od sljedećih nekoliko sedmica, kad treba da dođem na posao i dobijem komandu nad pješadijskim vodom. Ne sumnjam da ću u budućnosti imati nove obaveze i druge škole, ali trenutno sam preokupiran skorijim izazovima. Vrlo mi je drago i da će Oružane snage BiH ovo ljeto poslati još jednog kadeta na WP, tako da nastavljamo trenutačnu suradnju.

NN: Koliko su ljudi Vaše generacije u Bosni i Hercegovini svjesni šta NATO predstavlja ne samo u vojnom smislu? Koliko je o tome bilo priče na akademiji?

POŠKO: Javno mišljenje o NATO-u, naravno, nije samo vojni problem, ali karakter tog saveza čini našu kampanju da se pridružimo NATO-u problemom civilno-vojnih odnosa. Moja generacija nije nužno svjesna koristi pridruživanja takvoj organizaciji, ali će OS BiH nastaviti s međunarodnom integracijom i edukativnim programima kako bi ljudima iz BiH približio realnost međunarodne suradnje. Na WP-u sam bio član “Civ-Mil Relations” kluba, gdje je međunarodna suradnja uvijek bila jedna od glavnih tema.

NN: Koliko znamo cijeniti pomoć koju dobijamo i u vidu podrške da pristupimo Savezu, šta nam to sve donosi, ali i u opremanju naših Oružanih snaga i zajedničkim vježbama?

POŠKO: Kao populacijski i teritorijalno mala država naš doprinos globalnoj geopolitičkoj situaciji se mora dogoditi kroz saveze – bilo u vojnom, diplomatskom ili bilo kojem drugom kontekstu. S druge strane, savezi su i izvor sigurnosti, a NATO je najveći vojni savez na svijetu.

“Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.”

Nezavisne