Ispovijest prostitutke: “Starci dobiju penziju i počaste se”

Plaćena “ljubav” u doba korone ili prostituisanje za novac tokom razdoblja pojačanog opreza i karantina, u Splitu se odvijalo – normalno, barem onoliko koliko ta aktivnost uopšte može biti normalna.

Primjedba se odnosi na najniži rang davaoca seksualnih usluga za novac, onih koje to rade kako bi namirile potrebu za drogom jer su mahom heroinske ovisnice, ili uzimaju spid. Ili kombinuju; uglavnom, njihove potrebe su nasušne, i nema te korone koja ih može suzbiti, a rade na otvorenom (plaže, parkovi), u napuštenim i devastiranim objektima, ili ipak u stanovima koje im saradnik ili saradnica ustupi. Ima slučajeva kad ih klijent dovede i u stan, počasti kafom i slično, prneosi Telegraf.

Sagovornicu, osobu problematičnog ponašanja, no prvenstveno ženu kojoj treba zdravstvena pomoć, upoznali su posredstvom Udruženja za pomoć mladima “Help” iz Splita, kojoj je na čelu Nevenka Mardešić.

Mardešić je na prvoj crti kontakta s osobama na samom socijalnom, ali i zdravstvenom dnu; u prostorijama udruženja na splitskim Bačvicama ovisnici i prostitutke mogu dobiti besplatni narkomanski pribor (igle, špriceve, limunsku kiselinu, vodu, gazu…) kako bi se koliko-toliko suzbilo širenje zaraznih bolesti, te kondome s istom svrhom.

Radi se o tzv. “smanjenju štete”. Korisnici usluga u “Helpu” mogu se besplatno testirati i na HIV i hepatitis B i C, ali za korona virus još to nije moguće, saznaje se na licu mjesta.

Igle i kondomi

– Tokom razdoblja karantina zbog korone mi smo radili normalno, a potrošnja kondoma i igala bila je uobičajena; riječ je o količini od oko 5.000 kondoma mjesečno, odnosno više od 100.000 igala! U prosjeku korisnici oba pola (sa širega splitskog područja) dolaze jednom nedjeljno po pribor, uzmu nešto veću količinu pa su “mirni” nekoliko dana – navodi direktorka.

Jednom nedjeljno i četrdesetogodišnjakinja iz ove priče također dolazi po igle i kondome.

Ana (ime je izmišljeno) vjerovatno bi bila ljepotica da nije zaglibila u heroin još u ranim dvadesetima. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, a pokušala je i da studira. Naravno, taj je pokušaj brzo propao.

Malo joj je neugodno dok priča o prostituciji i koroni. Pokušavaju izokola, raspituju se koliko joj novca treba na dan, i kako je do potrebnog novca dolazila.

– Gledaj, nije dop više što je bio prije deset godina. Onda je bio dobar, nas troje mogli smo se spojiti za sto kuna (oko 25 KM). Danas dop ništa ne valja, to je sramota koliko ga izmiješaju. Ako i uleti dobar dop, onda je to samo za početak, dok se ne pridobiju mušterije. Prije je bilo poštenije, danas se uopšte ne isplati kupiti dop. I još svi koji dilaju heroin rade sa murijom, to se zna – ogorčeno će ona.

I opet je pitaju koliko, dakle, dnevno troši i kako nalazi novac.

– Čuj, s obzirom na to da je dop sramotno loš, treba mi bar dvjesta kuna (25 eura), a i to samo za ujutro, već popodne bi trebalo ufurati još toliko. Dobro, sad mi ne treba jer se liječim – sjetila se.

– A kako sam nabavljala lovu? Pa, ranije bi smuvala starce, nešto užicala, sitno ukrala. A onda, kad znaš ljude, oni te i počaste. Normalno, kad imaš više, počastiš i ti njih. Zna se kako je red – ozbiljno će Ana.

Glas joj je još više promukao kad opisuje seksualne susrete, nakon kojih slijedi heroinska utjeha.

– Znaš kako ti je to, uvijek ima staraca koji hoće da plate. Neki jedva čekaju penziju da se počaste. A kako nalete? Lijepo, neko preporuči seks za zaradu, pa se tako brzo dođe do love za vraćanje duga. Ili uleti lova za više dopa, pa možeš nekoga i da počastiš. Nekad starci ulete i sami, skupe žensku na autobuskoj stanici ili oko Đardina, pa se dogovore na licu mjesta. Ima ludih ljudi koji hoće seks bez kondoma, ali opet je i to dobro jer plate više. Tako za istu stvar dobiješ i duplo više love, pa imaš da počastiš. Tako to ide – upućuje u običaje.

– Evo meni je neki dan došao neki deda, pa smo popili i kafu. Baš mi se pila kafa! A onda, svako na svoj autobus – veselo će Ana.

Na pitanje da li se plaši korone, odgovora da to nikoga nije briga.

– Kakva korona? Ma daj, to ti nikoga nije briga. Jedno vreme je bila sida, to je bilo malo zaje**no. Bila je jedna đardinka, umrla je od side a pucala se sa svakim. A ludih ljudi, dolazili su kod nje i davali joj lovu za zarazu! Korona je ništa – zaključuje Ana.