Knjiga za potres: Sebija je unijela nemir u familiju Izetbegović

“Bože, ako smo nekada lomili koplja oko neke odluke ili političkog poteza, sekirali se šta će na to reći neki intelektualac i utjecajan čovjek, zar da se danas koplja bošnjačke politike lome oko toga koga gotivi Seka i sa čijom suprugom se ona druži?!”

Ovako piše Nedžad Latić i nastvlja:

“Zar to nije brutalna banalizacija Alije personalno i njegove ideje generalno?! Zar to ne zaslužuje svako moguće seciranje i istraživanje? Zar Bošnjaci nisu pred dramatičnim izborom: demokratija ili dinastija?! Ili je sve već gotovo?! Jer je tronom novog bošnjačkog Pijemonta ovladala Crnogorka Sebija Seka Građević!”

Nečiji interesi

Novinar i publicista Nedžad Latić iza sebe ima 61 godinu života punog drama, uspona i padova, borbi, koračanja po stazama pakla i sve je to ispripovijedao na 327 strana svoje nove knjige „Noćas slavim bogumile“. Odštampana je početkom marta i ako se neko ponadao da će je pojesti korona vius, bilo mu je uzaludno – stiže pred čitaoce iduće sedmice.

On važi za najboljeg poznavaoca tajni i intriga bošnjačke političke scene i sada ih iznosi crno na bijelo, u formi gole istine. Kako god, ovo je knjiga koja će izazvati žestok politički potres, a on veli da se radi „o modernoj povijesti nacionalne bošnjačke političke ideje, ujedno i povijesti bošnjačkog političkog beščašća“.

Braća Latić, dr. Džemaludin i novinar Nedžad, bili su godinama bliski saradnici Alije Izetbegovića, bili su među prvacima SDA, a onda su se razišli s tom strankom. Što bi rekao hafiz Kenan Musić, glavni imam u Sarajevu koji je podnio ostavku na taj položaj, kada popravljaš stanje, onda udariš u nečije interese. Latići su htjeli popraviti stanje u SDA i za života i nakon smrti Alije izetbegovića i postali su izdajnici i mrski neprijatelji vrha SDA.
Zašto, kako i kome smetaju može se iščitati iz Nedžadove knjige „Noćas slavim bogumile“, a slika će zasigurno biti kompletna uskoro, kada Džemaludin objavi svoje memoare. I zbog toga su mnogi već izgubili miran san.

Ozbiljno se Nedžad Latić u ovoj knjizi bavi likom i djelima moćnika SDA, bivših i sadašnjih, nikoga ne štedi, ponajmanje sebe pričajući i o vlastitim greškama i zabludama. On otkriva ko je od bošnjačkih lidera vrbovan da radi za KOS, kako je u jednoj sarajevskoj slastičarni kolačima otrovan dr. Ahmed Smajlović „koji bi zasigurno bio neprikosnoveni duhovni vođa bosanskih muslimana u postkomunističkom vremenu“.

Posebno se bavi supružnicima Sebijom i Bakirom Izetbegović iznoseći detalje i iz njihovog privatnog života, ali i odnosom Alije i njegove supruge Halide prema snahi Seki. Pri tome ne pada u zamku prizemnosti čak i kada se oslanja na priče sarajevskih hanuma na svojim sijelima. Otkriva i da je Bakirov punac bio major JNA i da je na nagovor Atifa Purivatre i Šefkije Čekića pristupio Armiji RBiH. Inače, Atifov sin Miro suprug je Sebijine sestre. Latić uzgred nabacuje da je Seka uvijek bila ljubomorna na sestru jer se zahvaljujući Miri druži sa svjetskim džet setom, a nju zapali ovdašnji provincijalci koje ne podnosi.

Ženski šer

Dobar dio prostora u „Noćas slavim bogumile“ dobio je Haris Silajdžić i ono što jer on radio, a Latić vješto u veliku političku priču zna upakovati pikanterije. Radi se zapravo o detaljima koji ogoljavaju istinu i tamnu i privatnu strani bošnjačke politike. Latić otkriva da je Haris odrastao u kući zvanoj „Zmijski car“ u Sarajevu po nadimku njenog vlasnika Mustafe Mujagića, jedinog čovjeka na svijetu koji je mogao izliječiti svaku osobu koju je ujela zmija bez da vidi žrtvu!

Za Edhema Bičakčića kaže da je dobrodušna poštenjačina, ali i najgori šef federalne Vlade ikada jer je „kao premijer dopustio raznim probisvijetima i bošnjačkim namazanderima da harče i pljačkaju državnu svojinu“.

Knjiga dobiva na dramatičnosti u dijelu koji govori o poveznicama u brutalnoj likvidaciji Nedžafda Ugljena i Ramiza Delalića Ćele, njihovim vezama sa hafizom Halidom ef. Hadžimulićem i dubokim iranskim uticajima na vrh SDA. Ta ubistva nikada nisu rasvijetljen

“Možda će se moji pogledi nekome učiniti mizogeničnim, ali koliko god islamska tradicijia upozoravala da se čuvamo ženskog šera, posebno u vlasti, lik sultanije Hurem je dominantan na muslimanskim dvorovima, pa i kod suvremenih vlastodržaca. Islamska tradicija opominje kako su Israelćani kao narod stradali zbog gineko-kratije – piše Latić i objašnjava:

“To što ću ovdje tretirati dvije žene, Amelu Šehović Mehmedagić i Sebiju Građević Izetbegović, kao supruge Osmana Mehmedagića i Bakira Izetbegovića, u negativnom kontekstu ne činim zbog njih samih već zbog njihovih muževa”.

I još nešto. Uz otkrivanje svega čemu je bio svjedok, Latić jasno pokazuje šta se s tradicionalnim bosanskim islamom dogodilo kada je iz privatnih ušao u društvene prostore i kada se od vjere pretočio u ideologiju i politiku.

Raport