Parfemi inspirirani mirisima mjesta i gradova: Zvuči kao bajka, ali nije neostvarivo i u BiH

Mirisi su poznati “okidači” sjećanja, vremeplov koji smo svi iskusili. Ko može reći da nije prožet snažnom emocijom kada osjeti neki miris iz svog djetinjstva? Niko. Oduvijek razmišljam i to me veseli kako i mjesta i gradovi imaju neki svoj miris, koji samo rijetki sretnici upoznaju. Dakako, svako će zapamtiti mjesto koje je posjetio po određenom mirisu s kojim je došao u kontakt, ali da li je to taj miris kojim odiše damar tog mjesta? Nije.

Kako miriše Sarajevo? Ljudi će u većini slučajeva reći na ćevape, na somune, na behar… Neko će spomenuti i neugodni miris Miljacke. Sve to kreira jednu mirisnu uspomenu iz Sarajeva. I tako i treba. Ali, ne bi li bilo divno kada bi onaj ko dođe mogao kupiti miris Sarajeva pretočen u bočicu? Pa da ga ponese kao najljepši suvenir.

Naravno da bi. Zašto to nemamo? Zato što je kod nas turizam jedna od najnerazvijenih grana. Dok se većina država na svijetu trudi pružiti što atraktivniju turističku ponudu, mi se trudimo očistiti prirodu. Iznova i iznova. Možda bi unosnije bilo da očistimo svoje navike od ružnog običaja zagađenja prirode, jer upravo u toj prirodi je naše najveće bogatstvo.

Šta biste rekli kada biste saznali da na našem hercegovačkom tlu raste cvijet divljeg narcisa, u količinama koje nadmašuju sva mjesta gdje on raste? Milioni cvjetova divljeg narcisa (lat. Narcisus poeticus) formiraju nakon zime mirisnu auru polja Rakitno, Velikog polja…

Mirisni cvijet anđelika (lat.Angelica archangelica) raste iznad 1000 metara nadmorske visine, te je kod nas, osim Slovenije i Austrije, najrasprostranjeniji. Kako bi bilo divno moći otići tamo i to doživjeti ili taj miris ponijeti sa sobom?

Moguće bi bilo kada bismo turizam u Bosni i Hercegovini obogatili “mirisnim turama” u kojima bi posjetitelji naše države imali mogućnost upoznati specifične mirise za obilazeća podneblja ili kada bismo uložili u proizvodnju aromatičnih ulja od biljaka ubranih s naših polja, ili u parfeme inspirirane mirisima mjesta i gradova, u kojima bi, naravno, opet većinski bili sastojci iz mirisnog bilja i mirođija naših krajeva.

Zvuči kao bajka, ali nije neostvarivo.

Naše komšije u Hrvatskoj su već na dobrom tragu razvoja “parfemskog turizma” pa je tako sad tamo moguće kupiti parfeme inspirirane hrvatskim gradovima i otocima.

Kada pitate naše ljude, dakle, ne turiste, da li bi kupili parfem koji nosi ime nekog grada, inspiriran je njegovim mirisima, kulturom, većina odgovori pozitivno. A sada zamislite jednog turistu koji ima priliku ponijeti sa sobom “živi suvenir”, da li bi propustio tu priliku? Naravno da ne bi.

Ako pogledamo na stranu naše kulturne baštine kao što je narodna pjesma i sevdalinka, nalazimo da mirisi, tj.ono što ih stvara ili asocira na njih (cvijeće, ruže, čistoća) od davnina zauzimaju visoko mjesto u opisu osjećanja, približavanja situacija, opisu pojava…

Azra