Pjanić otkrio koji mu je nadimak najdraži: Tako me zovu najbliži prijatelji

Toliko je finala bilo nakon te 1996., ali titule nigdje. Stoga, veliki je zadatak na Miralemu Pjaniću, dobitniku Večernjakovog pečata u kategoriji “Sportaš godine”. Tim povodom dao je veliki intervju Večernjem listu.

U BiH je s oduševljenjem pozdravljena činjenica da je Večernjakov pečat proglasio vas kao sportaša godine. Kako ste vi doživjeli ovo priznanje?

Moram priznati da sam se vrlo obradovao kada su mi javili da sam upravo ja izabran u kategoriji Sportaš godine u izboru vašeg cijenjenog lista i ocjenjivačkog suda. Svaka nagrada uvijek me veseli, svako priznanje veliko je zadovoljstvo, a pogotovo nagrade koje dolaze iz moje domovine i od novinara i urednika koji stoje iza uspješnih priča kao što je Večernjakov pečat.

Koliko je teško bilo u Italiji provesti dane pandemije kada je ova zemlja bila najpogođenija? Kako ste održavali formu?

Italija je zaista doživjela crni scenarij i bilo je vrlo mučno gledati svakodnevne izvještaje o broju zaraženih i umrlih. Ja sam svakodnevno vježbao i trudio se održati formu, ali najvažnije od svega jest da je pandemija u zalasku i da, hvala Bogu, sve ide nabolje. Za sve ostalo je lako i brzo se nadoknadi.

Je li Juventus spreman za nastavak prvenstva i odbranu naslova prvaka Italije?

Juventus je spreman, svi smo se vratili svojim treninzima i nema sumnje da ćemo biti prvi i ove godine.

Puno je bilo u medijima razgovora o vašem transferu. Imate li nam što o tome reći, otkriti?

Nažalost, ništa vam više od onoga što ste i sami mogli pročitati u medijima u ovom trenutku ne mogu reći i morat ćemo pričekati još neko vrijeme za nove informacije. Nadam se da razumijete. Ja se sada koncentriram samo na svoju igru u Juventusu.

Kakva je saradnja vas igrača s ovih prostora, BiH i regije, koji igrate u Juventusu i drugim klubovima u Italiji ili ste prije zajedno igrali?

Nije to samo saradnja. S mnogima sam i prijatelj i družimo se kako na terenu tako i privatno. Normalno je da mi, s naših prostora, imamo više tema za razgovor, ali to svakako ne isključuje i brojne druge igrače koji nemaju veze s mojom domovinom, među kojima imam zaista odlične prijatelje i ljude na koje se uvijek mogu osloniti.

Mali princ, Pijanist, Pjanke, bosanskohercegovački Zidane…, koji vam je od nadimaka najdraži?

Zapravo Mire (smijeh). Jer to je nadimak koji dolazi od mojih najbližih prijatelja i svakako da mi zato i nekako najdraži.

Što je s bh. reprezentacijom, čujete li se sa selektorom, igračima? Koliko vas je ovo izvanredno stanje usporilo, odvojilo, poremetilo planove?

Kao i sve ostalo na cijelom svijetu, naravno da je korona poremetila mnoge planove. Imali smo nekoliko sastanaka i “okupljanja” preko ovih modernih tehnologija. Razgovarali smo, planirali i ono što nam je svima zajedničko jest želja da se što prije okupimo uživo i nastavimo s pripremama za reprezentaciju.

Što pamtite iz djetinjstva, a da vas veže za BiH?

Sve! Djetinjstvo je najljepši dio života i pogotovo nama, koji živimo odvojeni od rodnih gradova i domovine, sjećanja na djetinjstvo znače dodatnu nostalgiju.

Poznati ste i kao veliki humanitarac, spreman pomoći svima kada treba i podržati akcije humanitarnog karaktera. Ima li nešto što biste sada izdvojili?

Ne bih, ne smatram da radim išta spektakularno. Sretan sam što mogu nekim ljudima pomoći i činim to od srca. To bi trebalo biti normalno, da svi, u skladu sa svojim mogućnostima, olakšamo ljudima koji su u nevolji.