Zašto je BiH izgubila prijatelje u arapskom svijetu?

Jedno od većih političkih pitanja tokom pandemije bilo je gdje su naši prijatelji iz arapskog svijeta? Dok su sve zemlje dobivala donacije iz arapskih zemalja, BiH je bila na čekanju i utješnu donaciju dobila nakon što je prošlo ono najgore.

O tome je pisao Raport, oglašavao se reisu – l – ulema, razni analitičari… Zanimljiv osvrt dao je i nekadašnji novinar Senad Pećanin. Prenijet ćemo je bez intervencija:

Ministrica vanjskih poslova Bisera Turković je prije nekoliko dana obavijestila medije da će lično na sarajevskom aerodromu dočekati vrijednu donaciju BiH koja stize iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Na sarajevskim ulicama pojavili su se cak i veliki bilboardi zahvalnosti vladaru Emirata. No, uslijedio je rasplet, ali ne iz viceva o Bosancima: pomoć je stigla, ali nije namijenjena BiH, već Crnoj Gori. Vrijedna medicinska oprema jeste dopremljena u Sarajevo, ali samo u tranzitu – jer je podgorički aerodrom bio premali da primi ogromni avion koji nosi poklone iz Emirata.

Ujedinjeni Arapski Emirati nisu jedina arapska država čija pomoć i državne investicije već godinama zaobilaze BiH, za razliku od Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije… Zanimljivo je da se ni mediji, ni političari u BiH nisu zapitali otkud “odjednom” tako hladan odnos Saudijske Arabije, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Bahreina… prema BiH, koju su snažno podržavali i pomogli tokom agresije.

A odgovor je lako dokučiv: zasluge za promjenu odnosa ovih zemalja pripadaju Bakiru Izetbegoviću i njegovoj podršci radikalnoj islamskoj organizaciji “Muslimanska braća”, koja je u brojnim zemljama zabranjena kao teroristička. Osobne simpatije Izetbegovića prema Muslimanskoj braći demonstrirane su prilikom skandalozne zloupotrebe institucije Predsjedništva BiH: tokom posljednjeg mandata člana kolektivnog šefa države Izetbegović je u Predsjedništvu BiH primio zvaničnu delegaciju Muslimanske braće!? I pri tom se još sa članovima delegacije slikao sa uzdignuta četiri prsta, simbolom ove organizacije.

Samo petnaestak dana prije nego što će biti imenovana ministricom vanjskih poslova BiH, Bisera Turković je u Kataru posjetila Jusufa Karadavija, duhovnog lidera Muslimanskog bratstva. Ona nije objavila fotografiju sa sastanka, ali jeste Karadavi. Nakon nekoliko sati, fotografija ministrice vanjskih poslova BiH sa Karadavijem našla se u nadležnim resorima svih arapskih vlada (osim Katara), koje u Muslimanskom bratstvu i Karadaviju vide smrtne neprijatelje. Fotografija je privukla pažnju i State Departmenta, gdje se već dugo razmatra odluka o proglašenju Muslimanske braće terorističkom organizacijom.

Dakle, zahvaljujući Izetbegovićevom poniznom slijeđenju politike turskog predsjednika Erdogana, koji tursku podršku Muslimanskoj braći naplaćuje katarskim milijardama dolara pomoći, kredita i investicija Turskoj, Bosna i Hercegovina (a posebno Bošnjaci) su ostali bez podrške i pomoći osvjedočenih arapskih prijatelja.

Zastrašujuće su posljedice kojima Bosna i Hercegovina, a posebno Bošnjaci, plaćaju vladavinu politički, intelektualno i moralno potkapacitiranog Bakira Izetbegovića. Razlika u rezulatima njegove unutarnje i vanjske politike nema – jednako su katastrofalni. Doduše, zabilježi se i poneki uspjeh: ministrica Turković je već na početku mandata uspjela zaposliti svog sina u Ambasadu BiH u Kataru, dok je Izetbegovićevoj supruzi pošlo za rukom da Klinički centar Univerziteta u Sarajevu ostavi i bez 140. vrhunskog ljekara koji je napustio KCUS otkako je “Elena” postala generalna direktorica.