ZENICA TUGUJE: Klanjana dženaza i obavljen ukop Smajilu Durmiševiću (FOTO)

U Zenici je danas, ispred Sultan Ahmedove, Čaršijske džamije, klanjana dženaza, a potom je u Žepi obavljen ukop Smajilu Durmiševiću, načelniku Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica dr.sc. Smajilu (Bego) Durmiševiću.  

Dr. Durmišević je rođen 6. februara 1956. godine u Vrataru, Žepa, općina Rogatica. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1982. godine, a prije toga pohađao Srednju Medicinsku školu u Sarajevu. Specijalista je za školsku medicinu i higijenu-zdravstvenu ekologiju. Dodijeljen mu je naziv primarijus. Magistrirao je 2001. a doktorirao 2006. godine. Radio je i kao doktor u Domu zdravlja Zenica.

Bio je profesor na Zdravstvenom (Medicinskom) i Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici, a od 1997. godine je na čelu Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu Zavoda za javno zdravstvo ZDK, kasnije Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Ima objavljenih više od 80 naučno-stručnih radova, te preko dvije stotine i pedeset zdravstveno-popularnih članaka, autor je više univerzitetskih udžbenika i stručnih knjiga.

Dr. Durmišević je 2015. u Zenici, u kojoj je živio i posljednjih decenija stvarao, dobio Plaketu Grada.

Na stručnom planu, dr. Durmišević je godinama, sve do bolesti i smrti, bio zadužen za Službu koja je kontrolisala ispravnost vode, hrane i zdravstvenu ekologiju na području Zeničko-dobojskog kantona, ali i šire. Ukazivao je na značaj veće pažnje i posvećivanju zaštiti prirode, a njegove kolege i saradnici se od dr. Durmiševića opraštaju simbolično uoči 5. juna, Svjetskog dana zaštite okoliša, na dan na koji je dr. Durmišević sa saradnicima svake godine organizovao skupove, predavanja i seminare koji su ukazivali na značaj očuvanja okoliša.

Osim naučnim radom u oblasti zdravstva, bavio se pisanjem poezije, pa je autor četiri zbirke pjesama, a njegove haiku pjesme, lirika, aforizmi i humoreske su objavljivane u Japanu, SAD, Italiji, Izraelu, Sloveniji, Rumuniji, Hrvatskoj, Srbiji….

Kao pjesnik je ušao u Antologiju svjetskog haikua za 2011. i 2012. godinu na italijanskom jeziku, priznanja je dobijao u Japanu, Hrvatskoj, Kanadi, Poljskoj, dvostruki je dobitnik priznanja “100 najkreativnijih haiku pjesnika na svijetu” (2013. i 2014.), proglašen je za “srebrenog” na japanskom internacionalnom haiku takmičenju, što je najbolji “plasman” nekog pjesnika kojem japanski nije maternji jezik, a haiku uobičajena forma izražavanja. Radove mu je u više navrata objavljivao japanski list “Asahi Šimbun” koji je štampan u desetak miliona primjeraka.

Bio je jedan od velikih boraca na polju ekologije, odnosno podizanja svijesti na očuvanju prirode. Veoma često je pominjao i posjećivao svoj rodni kraj, Žepu, o kojoj je pisao i govorio, baš kao i o domovini Bosni.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica je izgubio izuzetno vrijednog i sposobnog zaposlenika, a njegove kolege rukovodioca i saradnika. Najveći gubitak zasigurno je doživjela primarijusova obitelj, supruga Jasminka i sin Jasmin.