Po indeksu okolišne učinkovitosti 2020. BiH i dalje najlošije rangirana zemlja

Prema aktuelnom indeksu okolišne učinkovitosti objavljenom jučer Bosna i Hercegovina zauzima 78. mjesto na listi od 180 zemalja svijeta, što znači da je za 80 mjesta bolje rangirana u odnosu na prethodni izvještaj iz 2018. godine.

Indeks okolišne učinkovitosti izračunava se svake dvije godine a objavljuju ga Univerziteti Yale i Columbia u saradnji sa Svjetskim ekonomskim forumom gdje se ukupno 180 zemalja se ocjenjuje unutar deset tematskih cjelina.

S obzirom na česte promjene u metodologiji izrade indeksa, teško je reći na čemu se temelji procjena napretka. Stoga je možda indikativnije to da je BiH  i dalje najlošije rangirana zemlja u Evropi, iza Albanije, Bugarske, Srbije, Hrvatske, Rumunije. Iza nas je samo Turska.

Bjesomučno uništavanje prirode

U pogledu kvaliteta zraka indeks bilježi izvjesno poboljšanje od 10,9 posto, no BiH se i dalje  nalazi na 118. mjestu u svijetu. Početkom ove godine glavni grad BiH bio je jedan od najzagađenijih gradova u svijetu.  O ovom problemu nadležni državni organi su konstatovali da nema mjesta panici i da su u pitanju “uobičajena zagađenja za ovo doba godine“.  

Za razliku od gradskih središta poput Tuzle i Zenice, gdje je glavni uzrok onečišćenja zraka industrija, budući da su vlasnici industrijskih postrojenja malo ili nimalo ulagali u nove tehnologije koje bi smanjile emisije štetnih materija, u Sarajevu je generator tog problema kućna upotreba nekvalitetnog krutog goriva za zagrijavanje i saobraćaj. Vlasti na ovom problemu ne rade gotovo ništa, te je za sve ove godine jedina mjera koja je uvedena plaćanje eko pristojbe pri registraciji vozila.

Osim zagađenog zraka prema indeksu okolišne učinkovitosti u opadanju su zelene površine gdje se prema objavljenom indeksu očituje i najveći gubitak od -10,7. Razlog je očigledan: bjesomučno se gradi gotovo po cijeloj zemlji, a opštinska vijeća se uglavnom bave izmjenama regulacionih planova da to omoguće Pored toga, nastavljeno je i uništavanje  vodozaštitne zone, što će trajno ugroziti izvore pitke vode.

Politikom ekološki i ekonomski neopravdanih poticaja malim hidroelektranama forsira se vid proizvodnje koji čini trajnu štetu okolišu, a količinski je zanemarljiv (primjer: u 2019. godine preko 100 mHE koje su već u funkciji učestvovale su u ukupnoj bh. proizvodnji energije sa svega 3 odsto).

Poticaji malim hidroelektranama moraju biti ukinuti, a sredstva prikupljena od naknada za obnovljive izvore energije usmjerena na oživljavanje sada prijeko potrebne domaće proizvodnje bez štete po okoliš.

Zaštita prirodnih resursa, a naročito čiste vode koja je temeljni uslov našeg opstanka, naročito u situacijama širenja zaraznih bolesti, ni slučajno nije prioritet vlasti u BiH, iako je u situaciji intenzivirajuće klimatske krize upravo to nužno za opstanak ljudi na ovim prostorima

Zato bi vlast morala najstrože zaštititi pravo na čistu vodu i onemogućiti privatizaciju vodnih resursa i vodoopskrbe, a stanovništvu garantovati pravo na pitku vodu kao jedno od temeljnih ljudskih prava.

Okolišna politika u BiH međutim služi isključivo interesima finansijskih i političkih elita, za koje je okoliš samo izvor zarade. Najjači dokaz je to da skoro trećina stanovništva BiH nije pokrivena organizovanim odvozom otpada, uslijed čega je zemlja preplavljena divljim deponijama.

Gotovo 1000 tona samo komunalnog otpada završi u prirodi, zbog nepostojanja infrastrukture za upravljanje otpadom poput efikasnih sistema reciklaže, dok su legalne deponije neuređene.

Jedan od gorućih problema je i nastojanje da se na lokalitetu Trgovske gore napravi odlagalište radioaktivnog nuklearnog otpada, što bi ugrozilo vodosnabdijevanje stanovništva u preko deset opština  u slivu rijeke Une.

Država u službi privatnih interesa

Ekolozi ističu da sve ovo  pokazuje koliko je neophodno imati jasne protokole o postupanju u ovakvim i sličnim situacijama. Poražavajuća je činjenica da je u BiH upravo zbog nepostojanja adekvatnih zakona i neučinkovite primjene  samo u posljednjih tri mjeseca izgubljeno šest jedinki medvjeda, po tri u oba bh. entiteta.

Potrebno je da se ojačaju i administrativni kapaciteti u cjelokupnom sektoru okoliša.

Rascjepkanost i raznorodnost zakonskih rješenja po entitetima i Brčko distriktu,  njihova nedosljedna ili nikakva primjena,, kao i nepostojanje zakonskih akata na nivou države i agencije za okoliš uveliko otežava napredak i implementaciju aktivnije borbe Bosne i Hercegovine na zaštiti okoliša.

Iz svih ovih razloga BiH u pogledu vitalnosti ekosistema na referentnoj rang-listi od 180 zemalja zauzima 82. mjesto, pri čemu smo u pogledu zaštite raznolikosti živog svijeta duboko na dnu ljestvice – 151. mjesto. Tako će i ostati dok god institucije rade posao za privatne interese uskih krugova vlasti, a ne ljudsku zajednicu i živi svijet u BiH.

Akta.ba