Da li ste znali: Otkrivamo ko je razvio ideju socijalne distance 2006. godine

Protekla tri mjeseca čovječanstvo “proganja” fraza socijalne distance kojom se suzbija širenje koronavirusa. Mnogi su prvi put čuli za ovu mjeru u filmu “Contagion” 2011. godine, dok se socijalna distanca prvi put spominje u New York Timesu u februaru 2006. godine.

“Ukoliko ptičija gripa pređe u pandemiju dok vlada nestašica lijekova i vakcina, stručnjaci kažu da će jedina zaštita Amerikanaca biti socijalna distanca, što je novi politički ispravan način kazivanja ‘karantin’. Ali distanciranje također uključuje i manje drastične mjere, poput nošenja maski za lice, izbjegavanja liftova i pozdravljanja laktovima. Takve će poteškoće, kažu stručnjaci, preispitati načine na koje komuniciramo, barem tokom sedmica kada se šire valovi gripe”, piše u tekstu iz 2006. godine.

Ipak, ptičija gripa nije bila toliko agresivna kao novi koronavirus, piše Russia Today. Uprkos svim ekstremnim upozorenjima o njenoj smrtnosti, H5N1 nije se mnogo proširila. Međutim, ovaj zdravstveni izazov podstakao je tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha da traga za literaturom o gripi iz 1918. godine i njenim katastrofalnim rezultatima. Također je zamolio pojedine stručnjake da mu dostave planove o tome šta učiniti ukoliko se proširi ptičija gripa.

New York Times ponovo je u aprilu ove godine podsjetio na priču iz 2006. godine.

“Prije četrnaest godina dva ljekara savezne vlade, Richard Hatchett i Carter Mecher, sastali su se s kolegom u predgrađu Washingtona radi konačnog pregleda prijedloga za kojeg su znali da bi bio tretiran kao pinata, a uključivao je ideju o ostanku kod kuće, rada od kuće, zatvaranja škola… Kada su nedugo poslije toga predstavili svoj plan, visoki zvaničnici dočekali su iz sa skepticizmom i ismijavanjem jer su se, poput mnogih u SAD-u, navikli oslanjati na farmaceutsku industriju”, piše New York Times.

Ipak, ova ideja pripremila je američku naciju za sljedeću epidemiju zarazne bolesti.

Richard Hatchett i Carter Mecher nastavili su svoj rad u vladi koji ih je doveo do istraživačkog projekta u srednjoj školi koji je provodila 14-godišnja kćerka naučnika iz Nacionalne laboratorije Sandia.

“Koncept socijalne distance sada je poznat gotovo svima. Ipak, kada je prvi put prošao kroz saveznu birokratiju u 2006. i 2007. godini, ovaj koncept smatrao se nepraktičnim, nepotrebnim i politički neizvodivim”, piše New York Times.

Srednjoškolka Laura M. Glass nedavno je odbila dati intervju kada je magazin Albuquerque duboko zaronio u ovu historiju.

“Laura je, uz pomoć svog oca, osmislila kompjutersku simulaciju koja je pokazala kako ljudi, članovi porodice, saradnici ili učenici u školama, međusobno komuniciraju. Otkrila je da djeca u školama dolaze u kontakt sa oko 140 osoba dnevno, više nego bilo koja druga grupa stanovništva. Temeljem tog nalaza njen program je pokazao da će u hipotetičkom gradu od 10.000 ljudi tokom pandemije biti zaraženo njih 5.000, ukoliko se ne poduzmu preventiuvne mjere, ali da bi ih samo 500 bilo zaraženo ako bi škole bile zatvorene”, piše Albuquerque.

Laurino ime pojavljuje se na dokumentu koji govori o prisilnom odvajanju ljudi jednih od drugih. Njen rad fokusiran je na socijalno distanciranje u vrijeme pandemije. Laura je detaljno predstavila model socijalne distance.

“Provedba strategija socijalnog distanciranja je izazovna. Vjerojatno se mora nametnuti tokom trajanja lokalne epidemije i, eventualno, sve dok se ne razvije vakcina za specifičnu zarazu”, navodi se, između ostalog, u ovom dokumentu.

Također piše i da nepoštivanje ove strategije u zajednici može dovesti do širenja zaraze.

Drugim riječima, bio je to srednjoškolski naučni eksperiment koji je vremenom postao zakon zemlje i osnova za djelovanje u pandemiji.