Svjetlanin gas do daske: Djevojka ima vlastiti kamion i ne plaši se “muškog posla”

Za žene nimalo jednostavan posao vozača autobusa, Svjetlana Žunić iz Doboja zamijenila je prije godinu dana poslom u Službi Hitne pomoći dobojskog Doma zdravlja, takođe kao vozač i primarno je zadužena za prevoz i transport pacijenata koji su na dijaliznom tretmanu.

U ovo vrijeme pandemije virusa to je posebno zahtjevno, jer smjenski je rad, otežano kretanje, a posebno je zahtjevno kada treba izvršiti transport bubrežnih bolesnika i izvan BiH.

– Do ovog novog posla sam radila u ovdašnjoj prevozničkoj firmi i uglavnom vozila autobus na relaciji Doboj – Tešanj (FBiH), a kada sam slobodna za vikend prihvatala sam da honorarno vozim turistički autobus za crnogorsko ili hrvatsko primorje, ali nerijetko sam vozila i za Makedoniju, Italiju, pa i na druge daljne destinacije, priča nam ova energična dvadesetosmogodišnja devojka, puna elana i životne energije.

Nisu autobus i kola hitne pomoći jedina vozila za čije volane je sjedala do sada, osim svog putničkog automobila, jer su iza nje hiljade kilometara i dug vozački staž sa kamionom.

Posjeduje vlastiti kamion, za koji je zadužen poseban vozač, ali kada to potrebe i okolnosti nalože, ne libi se da i sama sjedne i obavi ugovoreni prevoz bilo gdje u BiH ili nekoj od okolnih i udaljenijih zemalja.

Utovar i istovar kamiona su sastavni dio tog posla, od čega nije nikada bježala, jer kaže da je vožnja kamiona finansijski nešto isplatljivija od vožnje autobusa ili kola hitne pomoći.

– Stalno sam u nekim obavezama, ali nikada nisam odbila prijatelje kada su mi zatražili neku prevozničku uslugu i bez naknade im izašla u susret. Od kada znam za sebe, borila sam se sama, prošla sam kroz razne izazove mladalačkog teškog života, jer sam usljed ratnih okolnosti u Doboj došla iz rodne Zenice sa ocem i bratom. Bez majke sam ostala dosta rano, ukratko, to je Svjetlanina životna priča.

Stanuje u Doboju, ali najčešće kada uhvati malo slobodnog vremena je u trebavskom naselju Porečje, gde se brine o tetki, koja je slabijeg zdravstvenog stanja i bez pomoći drugih bližih od rodbine.

Njene kolege u dobojskom Domu zdravlja, u kojem je prije neki dan dobila i stalno rješenje, nakon probnog i rada na određeno vrijeme, kažu da je spremna da im pomogne za sve za šta joj se obrate – da ih zamjeni, da nosi i bolesnike na rukama kada to situacija zahtjeva.

– Pred novu godinu mi je napukla noga, kada smo ponijeli iz kuće jednog pacijenta i okliznula sam se na ledu i kraće vrijeme sam morala na bolovanje, jer mi je noga bila u gipsu, kaže nam Svjetlana.

Nije nam potvrdila, ali ni negirala informacije do kojih smo došli da će Svjetlana ponovo za volan autobusa, čim se stiša situacija sa epidemijom korona virusa.

Naime, Gradska uprava je u postupku nabavke minibusa za prevoz službenika, kako bi se smanjili troškovi putovanja službenim automobilima, pa kako je Dom zdravlja pod okriljem Grada i njegov osnivač, punuda Svjetlani biće da kao žena prihvati nešto lakši posao vozača minibusa, umjesto kola Hitne pomoći.

PRIVATNI ŽIVOT

Svjetlana kaže da u svom profesionalnom poslu vozača, osim početnih predrasuda da je to isključivo posao za muškarce, nije imala posebnih problema ni neprijatnosti.

Na privatnom planu kaže da ozbiljnije još ne razmišlja o udaji i zasnivanju porodice, te da joj je prioritet okončanje studija na Ekonomskom fakultetu, koje uskoro privodi kraju i do diplome joj je ostalo nekoliko ispita.

• 

• 

• 

• 

mojdoboj.info