Prije četrdeset godina umro je Tito

Nakon duge agonije i nekoliko dana prije 88. rođendana, 4. maja 1980., umro je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i njenog saveza komunista, piše francuski AFP o jugoslavenskom vođi koji je odbio pokroviteljstvo Sovjetskog Saveza i čvrstom rukom vladao mozaikom naroda i vjera, prenosi Hina. 

U povodu 40. godišnjice Titove smrti, France Presse prisjetio se izvještavanja o njegovoj smrti nakon gotovo četiri mjeseca liječenja u bolnici u Ljubljani, žalovanja u državi i pogreba u Kući svijeća na Dedinju, u Beogradu.

Te nedjelje jugoslavenske su novine izašle s naslovima da je Tito u kritičnom stanju, a onda je navečer stigla vijest da je umro.

– Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito – objavljeno je u saopćenju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije koje je na televiziji pročitao Miroslav Lilić.

Kada mu se život ugasio, taj starac nije težio više od četrdesetak kilograma.

Tito je u januaru hospitaliziran zbog problema s cirkulacijom povezanim s dijabetisom, amputirana mu je lijeva noga, a uslijedile su brojne komplikacije: zatajenje bubrega, uzastopne upale pluća, unutarnje krvarenje, sepsa, oštećenje jetre i na kraju stanje kome. 

Sedam dana žalosti

Državna televizija počela je emitirati program u kojem se slavio bivši vođa otpora jugoslavenskih partizana u Drugom svjetskom ratu i utemeljitelj narodne republike 1945. godine. 

Josip Broz uzeo je ime Tito 30-ih godina 20. stoljeća, nakon petogodišnje zatvorske kazne zbog pripadnosti Komunističkoj partiji koja je u to vrijeme bila zabranjena.

Politički je formiran u Moskvi gdje je prije rata radio u Kominterni, a njegovom kraju postaje postaje komunistički vođa zemlje koju je razdirala unutarnja mržnja i čije je jedinstvo očuvao željeznom rukom.

Sa Staljinom je raskinuo 1948. i postao jedan od suosnivača Pokreta nesvrstanih. 

Ali bio je i ljubitelj cigara i raskošnih, sjajnih ili pak potpuno bijelih uniformi, koji je na Brijunima ili na jahti u Jadranskom moru častio brojne svjetske čelnike i holivudske zvijezde.

Nakon njegove smrti proglašeno je sedmodnevno službeno žalovanje s televizijskim i radijskim programima posvećenim njegovom veličanju, simfonijama i tužnim pjesmama.

U ponedjeljak 5. maja iz Ljubljane je prema Beogradu krenuo Plavi vlak s njegovim mrtvačkim kovčegom koji je zastajao putem kako mu bi građani mogli odati počast. U vozu su bili i njegovi sinovi Žarko i Mišo. 

Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, u Titovoj rodnoj Hrvatskoj, voz su dočekale stotine hiljada ljudi.  Građani širom Jugoslavije su na vijest o smrti izašli na ulice, često u suzama, i kleli se “da nikada neće skrenuti s njegovog puta”. 

U Beogradu su u izlozima dućana izloženi njegovi portreti s crnim florom i slogani u u njegovu slavu: “Tito, tvoje ime je sloboda”. 

Nekoliko sati prije dolaska Plavog vlaka u Beograd, masa ljudi se po kiši uputila pred zgradu savezne vlade gdje mu je staro i mlado danonoćno, čekajući prije toga satima u redu, odavalo počast do 8. maja, prije nego mu je lijes omotan jugoslavenskom zastavom sa crvenom zvijezdom.

Na sahrani 8. maja bili su prisutni čelnici iz cijelog svijeta, uključujući i predsjednika SSSR-a Leonida Brežnjeva, kancelara tadašnje zapadne Njemačke Helmuta Schmidta, čelnika DDR-a Ericha Honeckera i britansku premijerku Margaret Thatcher. 

Tito je pokopan uz taktove Internacionale i jugoslavenske himne, a u gradovima i lukama širom države odjekivale su sirene. 

Za posljednje počivalište izabrao je mjesto uz svoju bivšu privatnu rezidenciju u Užičkoj ulici. Na njegovom grobu u Kući cvijeća zlatnim slovima piše tek “Josip Broz Tito 1892 – 1980”, bez zvijezde petokrake, simbola komunističkog pokreta. 

Ekonomski potop

Mnogi su se pitali hoće li Jugoslavija nakon Titove smrti uspjeti očuvati svoje jedinstvo i nezaisnost. Neki su se pribojavali sovjetskog ekspanzionizma nakon što je nekoliko mjeseci ranije SSSR izvršio invaziju na Afganistan. 

Međutim, evropski komunistički režimi, uključujući i sovjetski, počeli su od 1989. padati jedan za drugim.

Jugoslavija je potonula u ekonomsku i političku krizu koja će oživjeti nacionalističke težnje i federacija će eksplodirati u nizu ratova 90-ih čime je zauvijek zatvorena stranica titoizma, zaključuje AFP.