Odlazak jedne osobe BiH košta najmanje 70.000 KM

Svaki građanin koji napusti BiH postaje agent iseljavanja, broj onih koji odlaze iz godine u godinu je veći, a štete za društvo se umnožavaju-ovo su samo neki od zaključaka gostovanja trojice stručnjaka u programu N1, profesora Tade Jurića i Amera Osmića, te ekonomiste Faruka Hadžića.

“Negdje do 2016. godine imali smo do 20.000 dozvola, taj broj skače u 2017. na 36 hiljada, a u 2018. na 53.000, za 2019. još nemamo zvanični dostupan podatak, ali po procjenama on će biti najmanje u rangu 2018. godine”, rekao je ekonomista Faruk Hadžić.

Hadžić dodaje da je alarmantan podatak da je čak i Svjetska banka u izvještajima Doing Business-a smanjili populaciju BiH za 183.000 građana.

“Za BiH još nisu rađene ozbiljne studije, ne znamo koliko košta odlazak jednog građanina u inostranstvo. Za Srbiju se procjene kreću da je to oko 70.000KM, po jednoj fakultetski obrazovanoj osobi. Postoje i druge procjene, da to društvo košta do 200.000KM”, pojasnio je Hadžić. (Podaci koji se približno mogu koristiti i za BiH).

“Dodatni problem je što svaki iseljeni postaje agent iseljavanja. Govori o pozitivnim iskustvima u Njemačkoj itd.. Tu se zatvara taj krug”, pojašnjava sveučilišni profesor Tado Jurić. Jurić se u Hrvatskoj ovim pitanjem bavi od 2017. godine.

Jurić dodaje da je već očigledno da će i bh društvo proći isti proces kao i hrvatsko, političari će, kaže, problem negirati dok ih javnost ne prislili da se suoče sa problemom.

“Moramo shvatiti da Njemci nisu toliko zainteresovani za naše visokoobrazovane, oni traže servisere, uslugu za koju njima nedostaje radne snage. Osim doktora i inženjera, njima ne trebaju društveno-humanistički radnici.”, pojašnjava Jurić.

Ekonomske poslijedice će se tek osjetiti objašnjava Faruk Hadžić, te dodaje da se penzije od početka godine u FBiH isplaćuju iz budžeta. Ista praksa u RS je godinama u nazad primjenjena. Gubitak radno sposobnog stanovništva, pojašnjava ovaj ekonomista, za državu znači nemogućnost naplate poreza, doprinosa, poreza na dohodak- to je gubitak koji se često, kaže sagovornik N1 zanemaruje.

“Treća vrsta troška je ta da smo možda izgubli nekog genijalca, ljekara, inovatora, poduzetnika, mi u konačnici gubimo-a tu se radi o milijardama”, zaključuje Hadžić.

“Mi smo generalno društvo koje je deklarativno, pogotovo oni koji donose odluke, zabrinuto, zauzeto, ali proaktivno jako malo djeluje u svrhu smanjenja ove pojave, s druge strane kvalitetno djeluje u svrhu povećanja vlastitih dobiti”, kaže Amer Osmić, docent na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Ovaj sociolog dodaje da su pojedinci u društvu suočeni sa beznađem, te da nema razlike između mladih i starijih.

“Ovo društvo se bori protiv ovog problema, na način da diže ruke od zajednice, i ima intenciju i snažnu želju da ostatak života, neovisno o kojoj dobi govorimo, oni naprosto ostatak svog života žele da provedu u državama koje imaju uređene sisteme”, pojasnio je Osmić.

Sagovornici su saglasni da država treba da vrati optimizam, poručuju nisu samo ekonomski pokazatelji važni. Potcrtavaju, ekonomske reforme se moraju sprovesti, ali odlazak stanovništva je prije svega političko pitanje.

N1