Alma Zadić govorila o rodnoj zemlji: Za Bosnu me vežu samo sjećanja

Nekada izbjeglička djevojčica, a danas prva ministrica u austrijskoj vladi koja nije rođena u Austriji. No, Alma Zadić i danas se suočava sa pitanjem “Odakle si stvarno?”

– Prva ministrica pravde iz reda Zelenih istovremeno je i najmlađa na toj funkciji. A, prije svega, ona je prva članica austrijske vlade koja nije rođena u Austriji – piše list “Die Zeit”.

Kao školsko dijete u rodnoj Tuzli, piše “Die Zeit”, doživjela je početak rata. 

– Do danas je ovoj, tada osmogodišnjakinji ostalo u sjećanju: “U maju 1992. otac me pokupio poslije škole i trčali smo zato što smo čuli pucnje. Narednih nekoliko mjeseci proveli smo u podrumu.”

Porodica se odlučuje na bijeg. Njen otac, univerzitetski profesor na Elektrotehničkom fakultetu, uspio je da na vrijeme ode u Austriju kako bi pripremio teren za svoju četveročlanu porodicu. Alma je uspjela da u humanitarnom konvoju Ujedinjenih naroda, zajedno sa majkom i četiri godine mlađim bratom, napusti grad u kojem su se vodile borbe. Bio je to oproštaj od domovine – zauvijek. A na njenom novom životu bila  je sjenka – sve do danas, piše “Die Zeit”.

– Danas Alma putuje nekoliko dana godišnje u posjetu tetkama i rođacima. “Za Bosnu me vežu sjećanja. Ali, moj društveni život i moji prijatelji su ovdje. To je kao kada posjetite staru domovinu i onda se vratite u svoj stvarni život ovdje, u Beču.” Ovako odlučno i jasno slobodno govori tek u posljednjih nekoliko godina. “I sad se sjećam kada sam tramvajdžiju pitala da li tramvaj ide ka sportskom centru, a on mi je odgovorio: “Čušeni (austrijski pogrdan naziv za pripadnike slovenskih naroda, prim. red.) tamo nemaju šta da traže.” To su bili trenuci u kojima mi je bilo jasno da nisam dio ovog društva, da mu ne pripadam.”

U svom razredu bila je jedina koja nije govorila njemački. Kad je nastavnicu pitala da joj objasni zadatak iz matematike, osorno joj je odgovorila: 

“Zašto, ionako nećeš ništa postići.” Kada se prebacila u drugu školu, u kojoj je bilo više djece migrantskog porijekla, Alma je, zahvaljujući dopunskim časovima, brzo naučila njemački, maturirala je odličnim ocjenama, studirala pravo, apsolvirala jedan semestar u inozemstvu u Milanu, a nakon toga provela dvije godine na magistarskom studiju na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. 

Vrijeme koje je provela s različitim nacijama, dovodi do proboja u pronalaženju same sebe. “Ja sam uvijek iznova suočena sa pitanjem: Odakle si stvarno? Tek sam u Njujorku zaključila da se ne moram odlučiti da li sam sad Austrijanka ili Bosanka. U Njujorku sam uvidjela da se mogu imati različiti identiteti. Naučila sam da su i Austrija i Bosna, ali i Evropa, dio mene.” Ona zbog toga smatra da pitanje “Za koga navijaš?” nije fer. Naprimjer, kada Austrija igra fudbalsku utakmicu protiv Bosne. To je isto kao pitanje majci čija djeca igraju tenis, za koje dijete navija.

Prvi dodir sa politikom imala je kada ju je prijateljica Štefani Koks (Stefani Cox) zamolila da im pomogne u pravnom smislu prilikom osnivanja liste Pilc. Suosnivač liste Alfred Nol uvjerio je tada mladu advokaticu da okači o klin svoj posao u advokatskoj kancelariji “Frešfilds” i da se kandidira kao poslanica. “Ona je visprena, vrijedna i ima ogromno, pravedno srce”, kazao je Nol. I sam Peter Pilc o Zadić ima samo riječi hvale. “Ne poznajem nikoga ko je brzinom svjetlosti napravio takav uspon kao ona”, kazala je njena mentorica Terezija Stoišić”, piše njemački sedmičnik “Die Zeit”.

– Moji roditelji su uvijek pokušavali da nas drže dalje od rata i svih surovosti. Oni s nama nikada nisu o tome razgovarali. Ali, u jednom trenutku počneš sebi da postavljaš pitanje kako je moglo da ode toliko daleko. Kako je moguće da u jednom društvu koje je bilo tako homogeno, dođe do toga da komšije udare jedni na druge -, kaže Alma Zadić.

– Politka je nahuškala ljude, podijelila i počela da dehumanizira grupe ljudi. I čim krene proces dehumanizacije i jedna grupa ima osjećaj da ne pripada drugoj, vrlo brzo može da dođe do eskalacije situacije. Tako se i u Bosni i Hercegovini dogodilo veoma brzo – kazala je Zadić. 

– Šta se iz toga može naučiti za politiku 2020? Osluškivati predznake podjele i huškanja koji vode ka ovakvoj dinamici. Kada su 2017. parole i huškanja postali glasniji, postavila sam sebi pitanje: Želim li da dam doprinos kako se to nikada više ne bi ponovilo? Onda sam rekla DA, kako sebi ne bih predbacivala da nisam ništa uradila – kazala je Alma Zadić za “Die Zeit”.

Avaz/DW