“Inat crkva” u Potočarima?

Majke Srebrenice su opet upozorile kako 11.7. neće biti komemoracije za žrtve genocida u slučaju da se nastavi gradnja crkve u blizini Potočara. Neki Srbi u Srebrenici ne odobravaju njenu izgradnju, neki je podržavaju.

Mujezin poziva na molitvu u Srebrenici, maloj bosanskoj opštini sa jezivom prošlošću. Srpski vojnici i četnici ubili su tu u julu 1995 oko 8.000 ljudi, uglavnom muslimanskih muškaraca i dječaka. Masovne grobnice su poravnate buldožerima, kako bi se otežala identifikacija mrtvih. U međuvremenu je skoro 6.000 identifikovanih posmrtnih ostataka sahranjeno na groblju u okviru Memorijalnog centra Potočari. No iz neposrednog susjedstva uskoro bi mogla odjekivati crkvena zvona.

Protekle godine tu je počela gradnja crkve. Fadila Efendić je zgrožena. “Ta crkva nije bogomolja, već provokacija. Crkva u blizini masovne grobnice, pa to je strašno. Onaj ko želi crkvu, onda je gradi tamo gdje vjernici pravoslavci žive. U ovom selu žive međutim muslimani. To je provokacija, sve ovo nema nikakve veze sa crkvom i molitvom.”

Fadila Efendić se u Srebrenicu vratila prije 11 godina. Radi u cvjećari u okviru Memorijalnog centra. U masakru je izgubila muža i sina. Posmrtne ostatke svog 19-godišnjeg sina još uvijek traži. I Munira Subašić iz udruženja Majke Srebrenice užasnuta je gradnjom crkve. “Ne želimo da ljudi misle da mi imamo nešto protiv crkve. Ali ovdje se radi o crkvi iz prkosa, koja se gradi na masovnoj grobnici, u kojoj su pronađene kosti mog najmlađeg sina.”

A sve zbog arogancije nekoliko ljudi…

Nije to prva provokacija. Prošle godine je mjesna pravoslavna zajednica skupa sa veteranima rata organizovala roštiljadu, fudbalski turnir i koncert pored Memorijalnog centra i to samo dan nakon pokopa 500 posmrtnih ostataka tada tek identifikovanih ljudi. Ćamil Duraković, gradonačelnik Srebrenice, zabrinut je s obzirom na održavanje naredne komemoracije 11. jula.

Tuga za gubitkom najmilijih

“Ovo je umnogome poremetilo sigurnost. Riječ je o velikom broju ljudi, koji će boraviti ovdje 11 jula, preko 50.000. Majke se boje da neko nešto ne napravi što kasnije niko neće moći spriječiti. A sve je prouzrokovano da kažem arogancijom nekoliko ljudi u tom Građevinskom odboru, u ovom slučaju jednog lokalnog sveštenika, koji očito nisu svjesni konsekvenci koje mogu biti proizvedene ovakvim činom, odnosno nastavkom gradnje crkve pred sami 11. juli.”

Uzaludna upozorenja

Opština Srebrenica je uskratila dozvolu za gradnju crkve direktno pored Memorijalnog centra i crkvi ponudila zemljište za gradnju crkve na drugom mjestu. I američka ambasada kao i visoki predstavnik EU su kritikovali gradnju crkve. No, sve je bilo uzalud. Vlada RS, nadležna za Srebrenicu, odobrila je gradnju crkve. Tako je nastavljeno sa građevinskim radovima.

No, gradnja crkve sporna je i među samim Srbima. Lepa Stojanović kaže: “Nek grade firme, bolje bi im bilo umjesto što grade crkve i džamije. Nek otvore fabrike da nam djeca rade. Mom sinu je 23 godine i nema posla. To je žalosno, gdje živimo.”

I Zagorka Jokić je Srpkinja iz Srebrenice. 1992 je izgubila sina. Ima li svađe i mržnje između etničkih grupa? Zagorka odmahuje glavom. “Ja što sam imala, ja sam izgubila, i mene ne interesuje. Čast Bogu, Bog je jedan, čast i crkvi i džamiji. Ali izgubila sam ono što sam sa srcem imala i najviše voljela. Šta da ti sine kažem…”

Autor: Stephan Ozsvath / Jasmina Rose
Odgovorni urednik: Azer Slanjankić
Izvor: dw.de
FOTO: Marinko Sekulić