Zdrav sam k’o drijen i u 101. godini, a vozim i bicikl

Đorđa Ostovića, stogodišnjaka iz Laminaca, najvećeg sela u Lijevče polju, a i šire, zatekli smo elegantno obučenog i raspoloženog. Upravo se spremao biciklom krenuti kroz Lamince. Đorđo je rođen 8. novembra 1919. godine u Prijeđelu, selu nadomak Tjentišta, u općini Foča.

Čaša šljivovice

Njegovi roditelji u Prijeđel doselili su se iz crnogorskog sela Graovo. Vrlo rano ostao je bez oca. Kao 11-godišnjak pomagao je majci da podigne još dva brata i dvije sestre. Danas je, iako najstariji, jedini živ od petero djece Ostovića.

– Oženio sam se 1950. godine. Supruga mi je poživjela 96 godina. U Prijeđelu smo stekli dvije kćerke, a onda sam došao u posjetu svastici i pašancu, ovdje u Lamince. Svidjela mi se ravnica pa sam prodao ono imanje tamo i zakućio se ovdje – prisjeća se starina Đorđo.

U Lamincima se rodio i Milan, Đorđino treće dijete. Podigli su veliku porodičnu kuću, kompletirali imanje od 43 dunuma zemlje. Đorđo je radio u Jesenicama, a potom je u Bosanskoj Gradišci promijenio osam preduzeća. Penzioner je već 40 godina.

– Zdrav sam kao drijen. Vozim svakodnevno bicikl, razgovaram s ljudima, druželjubiv sam. Radim još oko kuće, kosim travu, hranim pomalo stoku. Svakodnevno popijem pokoju čašu šljivovice, to je zdravo. Prije 40 godina sam prebolio čir na želucu i otad nemam nikakvih problema – priča Ostović, koji je zagazio u 101. godinu, ali izgleda mlađe dvadeset-trideset godina.

Milan Ostović za oca kaže da je pedantan, uvijek skockan, obrijan i uredan.

Nije zaboravan

– Nekoliko puta me prekorio što sam otišao u prodavnicu u odjeći u kojoj radim oko kuće. On se uvijek presvuče, vodi računa o higijeni. Nikada neće da na sebi drži oznojenu majicu, odmah ide na tuširanje. Tačno zna gdje ostavlja koju stvar, nije zaboravan. A voli pogledati i po koju babu u selu – kroz smijeh kazuje – Milan.

Iako nosi slušni aparat i voli da se glasnije razgovara s njim, Đorđo je vrlo dobro čuo da smo spomenuli gledanje baba. Odmahnuo je rukom i dodao:

– Lijep je život iza mene. Ovih stotinu godina prošlo je kao dlanom o dlan. Uvijek sam volio lijepo društvo, pjesmu i igru. To me i drži – kaže Đorđo

Na proslavu 100. rođendana došao je biciklom, što je izazvalo aplauz i ovacije njegove porodice i prijatelja. Komšija Mićo Ristić potom ga je provozao kroz selo bijelim fijakerom i rasnim konjima

Brojni potomci

Đorđe je u braku sa suprugom Marom stekao troje djece, ima šestero unučadi i desetero praunučadi. Najstarija praunuka ima 21 godinu, tako da je vrlo moguće da uskoro postane i čukundjed.

Đorđo, iako je za leđima ostavio 100 godina, planira šta i kako raditi. Njegova majka Sava živjela je 101 godinu. Kaže da su svi njegovi preci bili zdravi, čili i dugovječni.

Avaz.ba