Prosjačenje na ulicama: Stvarna potreba ili unosan biznis?

Dolazak sunčanih i toplih dana na području Tuzle prati i povećan broj osoba koje se bave prosjačenjem, a posebno je problematično da među njima ima i maloljetnih osoba koje se koriste u svrhu ekonomske eksploatacije.

Gradski trgovi, najprometnije saobraćajnice i parkovi lokacije su u Tuzli na kojima je moguće primijetiti najveći broj prosjaka. Posebno zabrinjavajući su prizori na najprometnijim saobraćajnicama gdje majke na izuzetno visokim temperaturama zraka, držeći bebe u naručju, traže novac od učesnika u saobraćaju.

Među onima koji na ovakav način prikupljaju novac za kupovinu jednog obroka nađu se i oni koji su zapali u ralje organiziranog kriminala te prosjačenjem ostvaruju zaradu svojim vođama, koji formirajem ovakvih grupa čine krivično djelo.

Od novčane do zatvorske kazne

Iz Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (MUPTK)  kažu da prosjačenje predstavlja prekršaj javnog reda i mira propisan u trećem članu kantonalnog Zakona o javnom redu i miru, a za to je predviđena novčana kazna u rasponu od 150 do 1.500 KM, dok organizovani oblik prosjačenja podliježe krivičnoj odgovornosti i radi se o krivičnom djelu trgovina ljudima iz člana 210. a Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Policijski službenici Sektora kriminalističke policije, odnosno Odsjeka za borbu protiv organiziranog kriminala u Tuzlanskom kantonu tokom 2017. i 2018. godine imali su posla s razbijanjem ovakvih kriminalnih grupa.

– U cilju suzbijanja organizovanih oblika prosjačnja provedene su dvije opsežne akcije, a tom prilikom su četiri osobe lišene slobode i predate u nadležnost Tužilaštva TK, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo trgovina ljudima iz Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, dok su maloljetna djeca predata u nadležnost centrima za socijalni rad – kazali su iz Uprave policije MUP-a TK.

S mališanima koji se nalaze u prosjačenju, poznatim i kao ‘djeca ulice’ već više od 18 godina susreće se tuzlansko Udruženje Zemlja djece BiH, iz kojeg kažu da je problem prosjačenja, kao i u svim dijelovima BiH, izražen i u tuzlanskoj regiji, posebno tokom toplijih mjeseci u godini.

– S obzirom na socioekonomsko stanje u Bosni i Hercegovini, odnosno veliki broj osoba koje su pogođene siromaštvom, društveno marginalizirane i isključene, ova sociopatološka pojava je već dugo i sve prisutnija. Djeca su često žrtve prosjačenja i sličnih vidova eksploatacije na ulici u našoj zemlji. Na ulicu ih šalju roditelji/staratelji, nekada jer je to jedini prihod koji omogućava opstanak porodice, a nekada je u pitanju najbrutalnija zloupotreba, u kojoj često učestvuju i organizovane kriminalne grupe – kaže Sahiba Srna, pomoćnica direktora Udruženja Zemlja djece BiH.

Dijete ‘prodavali’ za polovni automobil

Djeca ulice, nažalost su nerijetko, pored prosjačenja, izložena prostituciji, trgovini drogama te drugim oblicima organizovanog i neorganizovanog kriminala, a u tuzlanskom udruženju dosad su svjedočili najrazličitijim oblicima zloupotrebe i nasilja nad djecom.

– Imali smo i slučajeva u kojima je dijete ‘prodavano’ za polovni automobil, ili nekoliko hiljada maraka, dijete koje je upleteno u mrežu distribucije narkotika na način da je i samo prvo uvučeno u ovisnost, pa je došlo do smrtnog ishoda na kraju, veliki broj djece koja su svakodnevno trpjela fizičko i druge oblike veoma brutalnog nasilja i koja su samoinicjativno tražila zaštitu od našeg udruženja i tako dalje – priča Srna.

U ovom udruženju djeluje i Dnevni centar u kojem borave djece koja su aktivno uključena u život i rad na ulici, ili su zbog siromaštva i drugih porodičnih prilika u visokom riziku da postanu ‘djeca ulice’. Kroz ovaj centar godišnje prođe od 120 do 150 djece koja svakodnevno mogu dobiti besplatne obroke i koristiti vešeraj, piše Klix.

– Djeca se u centru pripremaju i za upis ili povratak školu na način da im se pruža prilika da uče, izraze kreativne sposobnosti i dobiju dopunske časove kako bi lakše savladavali gradivo. Njihovim porodicama se, istovremeno, obezbjeđuje savjetodavna i referalna podrška u realizaciji osnovnih prava iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite i slično – pojašnjava Srna.

Uz rad ove organizacije i osnivanje Prihvatilišta za djecu pri Domu za djecu bez roditeljskog staraja u Tuzli zabilježeno je smanjenje broja ‘djece ulice’. Zbog toga je djelovanje Dnevnog centra kroz mobilne timove prošireno u rizične zajednice kao što su romska naselja u Kiseljaku i Ciljugama te naselju za raseljena lica u Mihatovićima, gdje se preventivno radi s djecom i porodicama u riziku.

U proteklom periodu veliki napori su učinjeni u razvoju referalnog zaštitnog mehanizma, a 2014. godine ovo udruženje je skupa s Općinskim sudom u Tuzli te nadležnim ministarstvima potpisalo multisektorski protokol o saradnji na nivou kantona kojim su precizirane aktivnosti svih nadležnih organa.

Zbog toga je došlo do smanjenja broja djece zatečene na ulici, ali se i dalje bilježe određeni slučajevi prisustva djece koja bivaju transportovana iz drugih gradova ili zemalja u Tuzlu radi ekonomske eksploatacije.

Kako bi se u cijelosti iskorijenio problem prosjačenja, posebno djece, Srna kaže da je neophodno razviti zaštitne mehanizme u lokalnim zajednicama koji će biti u stanju da pravovremeno i adekvatno sklone dijete zatečeno u prosjačenju i drugim vidovima eksploatacije na ulici.

– Potrebno je podići stanje svijesti javnosti onih građana koji svakodnevno daju milostinju djeci koja prose, misleći da time čine dobro djelo, nesvjesni da će ova djeca imati najmanje koristi od novca koji sakupe na ulici. Kampanje kojima će se skrenuti pažnja na ovu kategoriju djece u našem društvu, na pozadinu i posljedice ovog društvenog problema su od velikog značaja, kao i zagovarački rad usmjeren ka donositeljima odluka na različitim nivoima, a koje se tiču djece i njihovih osnovnih prava – zaključuje Srna.