Psi obučeni u BiH otkrivaju narkotike, mine i eksploziv širom svijeta

Dok se u bh. javnosti, medijima i institucijama vode žustre polemike o psima-lutalicama kojih je samo u Sarajevu više od 11.000, u Radića potoku u sarajevskoj Vogošći sedam rasnih i vrijednih pasa svakodnevno treniraju da bi narednih osam godina pomagali svojim vodičima pri pronalasku droge, eksploziva i mina.

Kada napune godine staža i starosti ići će “u penziju”.

U razgovoru za Agenciju Fena o pozivu trenera pasa, o svakodnevnim obavezama i o poslovima koje psi obavljaju bolje od savremenih detektora govore ljudi koji obučavaju šest belgijskih ovčara malinoisa i crnog labradora za pronalazak droge i eksploziva.

Amer Skenderagić, Nedžad Skenderović i Siniša Perojević u junu ove godine u Vogošći su oformili Udruženje građana “Trening tim” ili, kako je njima draže, “K-9 Training Team”, koje je zasnovano na višegodišnjem iskustvu, a na osnovu kojeg su obučeni psi koji eksploziv i narkotike otkrivaju u Iraku, Avganistanu, Africi, Libanu i Americi.

Otkrivajući male tajne dugogodišnjeg iskustva i beskrajnog strpljenja Amer Skenderagić, jedan od trenera, kaže u razgovoru za Fenu da na poligonu “K-9 Training Teama” rade obuku za službene i civilne namjene, a trenutno su u završnoj fazi i procesu integracije labrador, tragač za narkoticima, i malinois, koji će otkrivati eksplozivne naprave, a oba će raditi za policiju Brčko Distrikta i ubrzo će biti strah za one Brčake koji se kose sa zakonom i koriste ili preprodaju nedozvoljena sredstva.

U boksovima po najstrožijim svjetskim standardima borave Bisi, Bleki, Aska, Bigi, Salsa, Mina i Ben i u posljednjoj su fazi da postanu psi napadači ili tragači mina i eksploziva u BiH ili negdje drugdje u svijetu.

Psi, nakon obuke s ovim trenerima, do dva mjeseca obuke provode sa svojim vodičima u procesu integracije. Poželjno je da se proces integracije provodi pod nadzorom jednog od trenera da bi se sve eventualne greške vodiča odmah ispravile.

Minimum obuke, pojašnjava Skenderagić, jeste šest mjeseci, što predstavlja prvu fazu. Dodaje da treninzi u početnoj fazi trebaju biti kratki i zabavni ali da trening treba prekinuti kad psu postane dosadno.

Tim iz Vogošće sa svojim psima radi tri puta dnevno po pola sata, a naglašavaju da se još nijednom nije desilo da njihov pas pogriješi svojom krivicom.

Skenderagić navodi i da rasa psa zavisi od posla za koji se obučava.

“Ukoliko se pas trenira za narkotike i ako se koristi za pokazne vježbe u školama ili gdje boravi mnogo ljudi najbolji su labradori. Pojašnjava da su labradori najsocijaliziraniji i ne izgledaju agresivno. Za traženje mina i eksploziva najbolji su belgijski, a koriste se i njemački ovčari”, kaže Skenderagić.

Tim u Vogošći radi s labradorima, belgijskim ovčarima, a obučavaju i rotvajlere napadače ili neke druge rase pasa.

Na pitanje o tornjaku, treneri kažu da se mogućnosti tog bh. psa završavaju na osiguranju.

“Ako želite psa koji je aktivan, to je malinois. Labrador je za ‘inžinjerske’ poslove, lagani rad, pregled aerodroma, vozila, pokazne vježbe u školama. Nije za deminiranje jer ono zahtijeva dugotrajan i naporan rad, a deminerski pas konstantno treba biti koncentrisan”, pojasnio je Skenderagić.

Radnog psa je potrebno uvijek trenirati i to u punom kapacitetu da bi bio pouzdan.

“Radni pas zaslužuju samo najbolje, hranu, pažnju i smještaj”, kazao je Skenderagić, te dodao da radnog psa poslije devete godine vodič, obično, vodi kući, a ističe i da se treneri vežu za svakog psa kojeg obučavaju.

Pas aktivno radi osam godina. Tada je već stariji od devet godina i više nije siguran.

Skenderagić kaže da vodič tada ne može znati da li pas “laže” i da li radi zato što to vodič očekuje od njega. On je, navodi, imao iskustvo s psom koji čim vidi više od pet ljudi misli da je demonstracija, spusti glavu i počne da “radi”.

Amer, Nedžad i Siniša, treneri i instruktori, završili su najprestižniju američku akademiju, a u sklopu dvogodišnjeg školovanja američki predavači su dolazili u BiH. Finalne ispite su polagali u Americi u okviru kojih su obučavali pse za američku vojsku.

Greške trenera pasa su moguće, kao i greške u svakom drugom poslu. One se mogu “ispraviti” ukoliko je pas mlad i ako se toj metodi pristupi profesionalno. Iz tog razloga u “K-9 Training Teamu” rade sa “zelenim” psima, starosti od 12 do 14 mjeseci, koji su zreli i koji do tada ili nisu imali nikakve treninge ili su radili blaže.

U ovoj školi savjetuju da se pazi kad se psu daje nagrada u obliku hrane ili igračke jer, navode, može se desiti da dreser psa odvraća od nečega pogrešnog dajući mu hranu, a što pas registruje kao pohvalu.

Na upit ženka ili mužjak Skenderagić kaže da ženka bolje radi za 30 posto, zbog majčinskog instinkta, ali policija u BiH ne koristi ženke kao radne pse bez obzira na činjenicu da se kastriraju. Druge države, navodi Skenderagić, više koriste ženke.

Otkrivajući detalje poslovanja kaže da deminerski psi ne mogu raditi na niskim temperaturama iz razloga jer je zemlja zaleđena i slabo je isparavanje molekula eksploziva iz zemlje.

“Kada je vani temperatura pet stepeni tada je temperatura zemlje oko nule i teško je raditi, slična je situacija i kad je vani temperatura viša od 35 stepeni. U tom slučaju moguće je raditi, ali sa čestim pauzama. Ako je brzina vjetra veća od sedam metara u sekundi takođe ometa radne aktivnosti jer vjetar pomjera mirise”, pojasnio je Skenderagić.

Psi “K-9 Training Teama” obučeni su na heroin, kokain, spid, ekstazi, marihuanu, LSD i druge droge koje su zastupljene u BiH i regionu, a takav je slučaj i s eksplozivnim napravama.

Psi vodiči slijepih su jedan od planova tima.

“Nadamo se da ćemo sljedeće sezone uspjeti, uz pomoć donatora, obučiti psa za slijepe, a kojeg ćemo donirati udruženju slabovidnih osoba, te psa za traženje unesrećenih u lavinama”, kazali su u “K-9 Training Teamu”.

Za te poslove obučiće, kada se javi donator, labradora i malinoisa.

O psima lutalicama

Prilikom kontakta s agresivnim psima-lutalicama treba ostati miran, bez promjene pokreta ili vikanja.

Psi se, kažu, ponašaju onako kako se prolaznik ponaša prema njima.

“Ako uđete u grupu pasa mašući rukama, za očekivati je da će vas napasti jedan, ako vas napadne jedan napašće svi. Ako nemate nikakav kontakt s njima, ne gledate ih, ne pravite drugačije pokrete niti kontakte glasom u 99 posto slučajeva vas neće napasti”, savjetuju iz tima.

Fena