Birokratija u BiH: Može li beba dokazati da nema auto

Kad sam tražila objašnjenje, jer mi nije bilo jasno kako dijete može imati tako nešto u posjedu

Da li beba posjeduje motorno vozilo? – jedna je od stvari koju porodice moraju dokazati ako žele ostvariti pravo na dječiji dodatak u većini Bosne i Hercegovine. Pored toga što moraju napisati izjavu o tome, obavezni su nabaviti i uvjerenje Ministarstva unutrašnjih poslova o posjedovanju motornog vozila za sve članove domaćinstva, uključujući dijete, odnosno djecu, piše Aljazeera Balkans.

To je samo jedna od stavki u dugačkom spisku dokumenata potrebnih za ostvarivanje prava na dječiji dodatak, koji u nekim kantonima iznosi tek sedam eura mjesečno, od čega i banke uzimaju mali dio za vođenje računa na koji “liježe” ovaj novac. U Kantonu Sarajevo to je iznos od 12,5 eura mjesečno za jedno dijete.

“Osim onih ‘regularnih’ dokumenata – otpusna lista, rodni list, CIPS prijava – tražili su mi i potvrdu da dijete ne posjeduje nekretnine i motorno vozilo, i to bez imalo šale, najozbiljnije”, prepričava svoje iskustvo jedna majka, koja nije htjela biti imenovana.

Odgovor se čeka mjesecima

“Kad sam tražila objašnjenje, jer mi nije bilo jasno kako dijete može imati tako nešto u posjedu, rekli su mi da odmah po rođenju neko od članova porodice može prepisati imovinu na dijete, kako bi izbjegao neku prisilnu naplatu ili nešto slično”, dodaje.

Birokratija u Bosni i Hercegovini – od osnivanja firme, ostvarivanja prava na socijalnu pomoć, pa čak do toga da teško oboljeli moraju ići od ambulante do bolnice prikupljajući različite papire – noćna je mora za njene građane. Čekanje u redovima s fasciklama punim papira, originalnim i kopiranim dokumenatima, njihovo ovjeravanje, plaćanje taksi i prikupljanje na različitim lokacijama koje imaju različita radna vremena… A zatim čekanje na odgovor, nekada i po nekoliko mjeseci.

“Više od mjesec dana mi je trebalo da prikupim sve što je potrebno za dječiji dohodak, jer sam uporedo morala osigurati papire za porodiljnu naknadu”, kaže majka s kojom smo razgovarali.

“Sve bi to bilo jednostavno da se dokumenti skupe jednom, i to je to, ali sve se mora ponovo raditi svake godine, inače dijete gubi taj dohodak. Ja sam odabrala tu opciju jer sa 33 konvertabilne marke [16,5 eura] mu ne mogu kupiti ni kvalitetniju igračku, ni dati za užinu, ili džeparac kad krene u školu.”

Spisak dokumenata za porodiljnu naknadu također je dug, a majke ili očevi moraju ih prikupiti u jako kratkom roku kako bi ostvarili ovo pravo.

Porodi se, pa trči po papire

Majka blizanaca iz Sarajeva prepričava svoje iskustvo: “Trebali su mi prvo dokumenti iz firme koliko ću biti na porodiljnom odsustvu i dokaz da neću primati platu u punom iznosu. To je dugo trajalo. Zatim se popunjavaju obrasci, potrebni su rodni listovi djece, kopija lične karte i CIPS, ugovor o radu, otpusno pismo iz bolnice, zatim sam morala potpisati izjavu da se neću vratiti na posao ranije, to se potpiše i opečati u općini, otvoriti račun u banci… Također, morala sam otvoriti porodiljno odsustvo u Zavodu za zdravstvenu zaštitu žena u općini Centar – Sarajevo te otići u Poresku upravu zbog prijave na obavezno osiguranje”, objašnjava.

Ističe da je, iako je morala prikupiti dokumente za dvoje djece, dobila naknadu za jedno dijete.

“Porodiljna naknada varira od prosječen plate u entitetu] Federaciji Bosne i Hercegovine i nema veze koliko je firma smanjila moju platu, dobijam između 380 i 430 KM [190 do 215 eura]. Za blizance nema ništa duplo, to se računa po majci, a ne po djeci.”

Za prikupljanje svih dokumenata, kaže, trebalo joj je mjesec dana, a morala je ići od ambulante, općine, MUP-a, pošte, u kojoj se podiže CIPS, Poreske uprave do Zavoda za zdravstvenu zaštitu žena. I kada je sve dokumente predala, čekala je tri mjeseca da dobije naknadu.

“Malo je teško u tom stanju nakon poroda sve to prikupljati. Mora se reagirati brzo kako bi dobio naknadu, jer ti firma odmah smanji platu. Ja sam čekala tri mjeseca da mi se riješi to, tri mjeseca nisam ništa dobijala i onda su retroaktivno uplatiti sve naknade.”

U Zeničko-dobojskom kantonu dječiji doplatak iznosi tek sedam eura mjesečno, a dio te svote uzima banka za održavanje računa. Zenaida Pandžić iz Visokog korisnica je dječijeg doplatka. Ona i suprug imaju sedmero djece i za njih dobiju naknadu od 35 eura mjesečno.

Dovoljno da plate struju

“Jednom godišnje moramo prikupiti i dostaviti papirologiju u Centar za socijalni rad. Za dječiju pomoć nam je potrebno da dostavimo kućnu listu, potvrdu sa biroa za zapošljavanje, potvrdu da ne posjedujemo zemljište, potvrdu da nemamo automobil, bankovni račun i nešto nam banka uzima svaki mjesec. Ne znam koliko… Ranije je naknada bila 9,50 KM [4,8 eura], pa 12 KM [šest eura], pa 14 KM [sedam eura] mjesečno.”

Ova porodica od toga plaća struju. Ističu da se njihova djeca kupaju vani i koriste vanjski WC.

“Djeca spavaju na podu. Na daski i jorganu. Katastrofa od života. Centar za socijalni rad nikada nije došao da pogleda.”

Ipak, mnoge porodice kažu da su sretne da primaju ikakvu naknadu i pored silne birokratije, jer, naprimjer, u Unsko-sanskom kantonu već dugo ni nema novca za dječiji doplatak.