Mjesto u BiH u kojem postoje škole bez učenika

Nekada zasebno administrativno mjesto Vrnograč je do 1958. godine bio općina od kada je opet pripojen Velikoj Kladuši u čijim sastavu se i sada nalazi. Iako je ovaj kraj bogat različitim kulturno-historijskim vrijednostima, godine poslije rata nisu mu bile naklonjene i ostao je nerazvijen kao i mnoga ruralna područja u Bosanskoj krajini.

Trend migrancija koji je zahvatio najzapadniji dio Bosne i Hercegovine u znatnoj mjeri se odrazio upravo na mjesta koja su udaljena od gradova. Ovdje na krajnjem zapadu Bosne i Hercegovine, uslijed nedostatka učenika, u proteklih godinu dana zatvorene su tri područne škole koje pripadaju centralnoj školi u Vrnograču.

-Broj učenika prepolovljen-

Prema riječima Ćamila Ćuturića, direktora OŠ “Prvi mart” Vrnograč, ova je škola nekada imala šest područnih škola, a sada je taj broj smanjen na tri područne i centralnu, dok je broj učenika dvostruko umanjen. Zatvoranjem tri područne škole: PS Gradina, PS Bosanska Bojna i PS Poljana, nastao je problem jer učenici, njih ukupno šest koliko ih je u te tri škole ostalo, nisu imali s čime da putuju u centralnu školu, ali je uprava škole brzo riješila problem i organizirala besplatan prijevoz za te učenike.

“Kada sam prvi put 2006. godine započeo s radom u OŠ Vrnograč kao nastavnik razredne nastave, škola je imala ukupno 800 učenika, a sada imamo svega 400 učenika. Sve je nekako išlo do unazad tri-četiri godine. Uvijek se nedostatak učenika popunjavao u novoj školskoj godini. Međutim, kada je trend migracija postao intenziviran, jednostavno više nismo mogli da nadoknadimo tu razliku“, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Ćamil Ćuturić direktor OŠ “Prvi mart” Vrnograč.

Uprkos manjku učenika, Ćuturić ističe kako škola nema problema sa tehnološkim viškom iz razloga što je ta obrazovna institucija na vrijeme osjetila nadolazeći trend migracija i prestala izdavati ugovore na nedoređeno vrijeme.

“Trenutno imamo ukupno 54 uposlenika, od čega 38 nastavnika. Ali nemaju svi punu normu. Ima ih koji rade na 10 posto norme, a neki na 30 posto, ali imenom i prezimenom ih je 34 ukupno. Ni ove godine nismo imali problema sa viškom nastavnog kadra, jer smo uvijek primali nekoliko nastavnika na određeno vrijeme i kada završi školska godina i njima se završava ugovor, pa ako bude potrebe za njima i iduće školske godine nastavljamo sa angažmanom“, kaže Ćuturić.

-Strah za budućnost djece-

Naš sagovornik ističe kako ovo velikokladuško naselje nema dobru perspektivu. Trend migracija polako uzima danak, a ljudi, uprkos tome što svi imaju posao i redovna primanja, više ne vide smisao ostajanja ovdje u svom zavičaju.

“Nema ovdje perspektive uopće. Kada vam ljudi, koji su sve do nedavno bili optimisti i uvijek govorili da treba ostati, sada kada s njima razgovaram kažu da planiraju otići, a kao razlog navode strah za budućnost svoje djece. Neko se boji ostaće bez časova i onda kažu da žele otići dok je vrijeme. Ovdje u Velikoj Kladuši se svakodnevno traže radnici, ali ih nema. Privatnici su se tek sad dosjetili da podignu plaće, ali je nažalost kasno jer većina radne snage je već otišla“, priča Ćuturić.

Budućnost 15.000 hiljada stanovnika Vrnograča, koliko ih je bilo prema posljednjem popisu, neisvijesna je i teška. Bore se sa problemima zdravstva, kanalizacije, odvodnje otpadnih voda i nepostojanjem matičnog ureda. Ništa ne funkcioniše u Vrnograču što ljude još više tjera da odu i potraže bolje uslove života van granica Bosne i Hercegovine. Odlaskom ljudi nestaje i učenike, čime ovom kraju prijeti lagano izumiranje.

Anadolija