Krajnici prvi stradaju od virusa

Najveći broj pacijenata u dječjem uzrastu kod otorinolaringologa dolazi zbog upale krajnika. Virusne infekcije često se iskomplikuju bakterijama, a onda su neophodni antibiotici.

Jedan od najčešćih razloga odlaska djece kod otorinolaringologa su upale grla i ponavljane upale nepčanih krajnika (tonzila). Više od 80 odsto ovih upala počinje kao virusna infekcija. Najčešći izazivači su rinovirusi, adenovirusi, kao i virusi influence i parainfluence. Međutim, virusne infekcije mogu često da se iskomplikuju bakterijama. Naime, gornji disajni putevi ne predstavljaju potpuno sterilnu sredinu, jer se tu nalazi veliki broj mikroorganizama. U slučajevima pada imuniteta bakterije, koje inače pripadaju normalnoj flori, mogu da postanu izazivači infekcija.

Prvi simptomi upale su nelagodnost i osjećaj grebanja ili peckanja u grlu. Kasnije, upalu krajnika prate jaki, dugotrajni bolovi koji se pojačavaju prilikom gutanja. Nekada bol može da se širi refleksno i prema uhu i vratu. Osim toga, često se javljaju i povišena temperatura, malaksalost i gubitak apetita.

“Trajanje infekcije zavisi od uzročnika infekcije i imunološkog stanja bolesnika “,objašnjava dr Ivan Baljošević, iz Službe za dečju otorinolaringologiju Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Srbije „Dr Vukan Čupić“.

Virusne infekcije najčešće traju oko tri dana i imaju blaže simptome. Bakterijske infekcije imaju znatno težu kliničku sliku, sa visokom temperaturom i intenzivnim bolovima. Mogu da se komplikuju upalama uha ili bronhitisima, pa ih treba liječiti antibioticima. Imunološki status pacijenta je veoma bitan. Recimo, osobama koje su u skorije vrijeme bile bolesne od upale tonzila ili nekih drugih bakterijskih infekcija, treba više vremena da se oporave i njihovo liječenje nekada traje i duže od 10 dana.

Svaka bakterijska upala krajnika liječi se antibioticima. Odluka o ovoj vrsti liječenja donosi se na osnovu kliničkog nalaza i pozitivnog nalaza brisa ždrijela. Liječenje se započinje penicilinskim preparatima u obliku sirupa, kapsula ili tableta. Prilikom propisivanja antibiotika treba voditi računa o tome da li je pacijent u skorije vrijeme uzimao neke antibiotike. Na taj način se izbjegava ponavljanje terapije i povećava se mogućnost izlječenja. Prva kontrola je trećeg dana od početka terapije. Za to vrijeme bi trebalo da dođe do djelimičnog povlačenja simptoma bolesti i poboljšanja opšteg stanja. U suprotnom treba promijeniti antibiotik, i preporučiti neki koji ima širi spektar djelovanja, kao što su cefalosporini druge i treće generacije („cefuroksim“, „cefiksim“, „cefpodoksin“ itd). Liječenje traje sedam do 10 dana.

“Pacijentima koji su alergični na penicilinske preparate, propisuju se „eritromicin“, „azitromicin“, „cefalosporin“”, kaže dr Baljošević. – Osim antibiotika veoma je važno davanje lijekova za snižavanje temperature i uzimanje toplih napitaka, prije svega čajeva. Važno je mirovanje dok se uzimaju lijekovi. Takođe, treba izbjegavati odlazak u obdanište, u školu ili na posao sa upalom krajnika, jer su takvi bolesnici zarazni za okolinu.

Preležane upale krajnika ne ostavljaju nikakav imunitet. Naprotiv, ako postoji sklonost ka infekcijama krajnika one će se sve češće pojavljivati, možda čak i jednom mjesečno. Kada pacijent ima više od pet infekcija godišnje, krajnici više ne predstavljaju „prvu liniju“ odbrane organizma od infekcije, nego fokus ili žarište koje se u dodiru sa virusima ili bakterijama aktivira. Takvim pacijentima se predlaže hirurško uklanjanje tonzila.