Volio bih da sam…: Za čim ljudi najviše žale na kraju svog života

U knjizi “The Top Five Regrets of the Dying: A Life Transformed by the Dearly Departing” Bronnie Ware, bivša medicinska sestra i savjetnica koja je karijeru provela u području palijativne njege, otkriva pet stvari za kojima ljudi na kraju svog života najviše žale.

“Da barem nisam toliko radila”

Iako je mogul Elon Musk nedavno izjavio da ljudi trebaju raditi 80 sati sedmično kako bi promijenili svijet, moramo imati na umu činjenicu da većina nas nema ambiciju mijenjati svijet. Uvijek se divimo ambicioznim ljudima, koji žive za posao koji rade i pritom itekako dobro zarađuju, ali sasvim je normalno biti i na drugom kraju tog spektra. Neke osobe nemaju posao na vrhu ljestvice prioriteta, možda izostaje i s drugog ili trećeg mjesta, ali to ne znači da je riječ o lijenosti. Nekima je zadovoljstvo raditi jednostavan posao i za njega primati prosječnu plaću, u 17 se sati pozdraviti s poslom i do sljedećeg jutra o njemu ne razmišljati. I u takvom načinu razmišljanja nema ništa pogrešno. To što ćete kao prioritet postaviti svoju obitelj, prijatelje i hobije umjesto posla, ne čini vas ništa manje sposobnima od nekoga ko život posvećuje poslu, a sudeći prema najčešćim žaljenjima starijih osoba, postoji šansa da ćete takvom odlukom na kraju svog života ipak biti zadovoljni.

“Da sam bar imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje i reći što mislim”

Ovo je problem s kojim se svi mi ponekad borimo, naročito u onim trenucima kad nam emocija ispliva na vrh jezika, ali mi ju jednostavno progutamo ne dopuštajući joj da izađe. Kad se bojimo reakcije osobe kojoj je namijenjena, bilo da se radi o ljubavi ili pak o porodičnim stvarima koje nas tište dugi niz godina i ostaju ukorijenjene duboko u nama, bez obzira na to što smo imali bezbroj prilika izbaciti ih iz sebe. Nažalost, upravo to ustručavanje pri izražavanju emocija često rezultira stresom jer sve držimo u sebi te zbog toga znamo biti živčani, ispoljavajući pritom svoje nezadovoljstvo na neke osobe koje nisu krive, ali su se našle u krivo vrijeme na krivom mjestu. Zato, od sada pa nadalje poslušajte savjet onih koji su sve to već prošli i zaključili da sve ono što vas muči, za svoje dobro, morate pustiti van!

“Voljela bih da sam sebi dopustila da budem sretnija”

Niste sebični ako mislite na sebe. Štaviše, kako biste voljeli druge i brinuli se o njima, prvo morate voljeti sebe i pobrinuti se za svoj život. Ako se često nalazite u situacijama u kojima birate dobrobit drugih ispred vlastite, vjerovatno se nerijetko na kraju dana osjećate iscrpljeno i u jednu ruku sretno, ali u drugu pomalo nesretno. Sada je došao trenutak da se zapitate: “Šta je to što mene čini sretnim/om?”, te da svaki dan odvojite barem pola sata kako biste radili ono što vas usrećuje, ili još bolje – ne radili ništa. Uzeli šalicu kafe, izašli na svjež zrak, uključili sebe i isključili svijet… Jer ako sami sebi niste prioritet, kome ćete biti?

“Volio bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima” 

Prijatelji su s nama u razdoblju kad još uvijek formiramo svoju ličnost, no negdje u 30-im godinama, pri uplovljavanju u bračne vode i zasnivanju porodice, počinjemo se lagano distancirati od druženja i partijanja. Posao, brak i djeca okupiraju našu pažnju i živimo život posvećen isključivo njima. Tu i tamo nam se jave onaj uporni prijatelj ili prijateljica koji još nisu shvatili da je naše: “Joj, bih, ali ove sedmice stvarno nemam vremena”, zapravo prikriveno: “Stvarno mi se ne da.” Je li riječ o prezaposlenosti ili jednostavno pored posla i porodice nemamo snage i za druženje, najčešće je nejasno. No, vrijeme je da pravim prijateljima ipak date priliku jer ako oni nisu odustali od vas, nemojte ni vi od njih.

“Volio bih da sam slijedio svoje snove, a ne postupao onako kako su drugi očekivali”

S ovom se izjavom većina nas može poistovjetiti u trenutku čitanja ovog teksta. Iako smo zdravi, imamo posao, porodicu i relativno ispunjen život, ponekad nas ona mala sumnja koja putuje našim mislima uhvati u trenucima kada nismo zadovoljni životom i natjera na razmišljanje: “Kako bi mi život izgledao da sam napravio ono što sam želio, a ne slušao druge?” Bilo da je riječ o neostvarenoj ljubavi koju roditelji nisu odobravali, žaljenju što nismo upisali fakultet koji smo htjeli, što smo birali isplativije zanimanje od onog koje nas je zaista zanimalo ili što smo se bojali riskirati zbog osuda drugih. Zato je došlo vrijeme da prestanemo razmišljati o tome jesu li zadovoljni drugi i počnemo razmišljati o tome jesmo li zadovoljni mi. Želite upisati kurs glume? Šta čekate? Želite se tetovirati? Ko vas sprječava? Želite okrenuti svoj svijet naglavačke kako biste radili ono što vas ispunjava? Požurite, jer vrijeme ne čeka nikoga.

24sata.hr