Samo hrabri i odvažni pokreću i razvijaju biznis u BiH

Za otvaranje firme u Sarajevu potreban je 81 dan i 13 procedura, informacija je kojom raspolaže Centar za politike i upravljanje Bosne i Hercegovine. Mnogi će konstatirati da ovaj podatak predstavlja realan pokazatelj negativne poslovne klime u Bosni i Hercegovini, koja ne ide naruku onima koji žele uložiti novac u novi posao i radna mjesta te razviti nešto što bi se nekada kasnije, argumentirano, moglo nazvati pametnim poslom.

Ovi podaci, da se razumijemo, odnose se na Kanton Sarajevo, jer takvo vođenje statistike nalaže metodologija Svjetske banke, no u Bosni i Hercegovini postoje i mjesta u kojima su procesi znatno brži i efikasniji. Bolje rečeno, situacija nije svugdje tako loša, ali imidž zemlje, upravo zbog trajanja procedura u glavnom gradu, lošiji je nego što bi trebao biti.

I nisu procedure jedino što ne izgleda dobro. Ono što je poslovnim ljudima vrlo važno je kakvo je poslovno okruženje kada jednom registrujete firmu – koliko se brzo može graditi, koliko je potrebno ulagati u administrativne poslove, koliki su troškovi poslovanja na poreze i parafiskalne naknade… Općenito, kakvi su preduslovi da ono što se naziva investicijom preraste u dobru investiciju.

A kada jedna država u Doing Business izvještaju Svjetske banke zauzme 89. mjesto od 190 država te bude najslabije rangirana po pitanju registracije firme, 167. za dobijanje građevinske dozvole, 130. za priključenje na električnu energiju… onda to ne djeluje nimalo ohrabrujuće za pokretanje novog biznisa.

“Potrebno je fokusirati se na poboljšanje ta tri faktora, za šta je potrebno niz reformskih zahvata, od kojih su neki već započeti, ali je njihova implementacija usporena”, mišljenja je Adis Muhović, izvršni direktor Centra za politike i upravljanje, koji je ponudio tri koraka za poboljšanje situacije:

– ubrzati započeti proces uvođenja jednošalterskog sistema u entiteu Federacija Bosne i Hercegovine, za šta je, u sklopu Reformske agende, prvobitni rok bio juni 2016. godine, te kreirati i uvezati neophodne elektronske registre;

– standardizirati i harmonizirati procedure za dobijanje građevinske i dozvole za priključenje na električnu energiju;

– uspostaviti elektronski sistem za podnošenje zahtjeva za gradnju.

Anto Domazet navodi da je velik problemi za daljnji rast poduzetništva u Bosni i Hercegovini visok nivo straha od ulaska u njega.

‘To je, svakako, vezano za visok nivo političkih rizika, ali i nisku poduzetničku kulturu, koja preferira siguran posao čak i uz nižu plaću. To vodi niskoj poduzetničkoj aktivnosti, koja se pokreće uglavnom iz nužnosti – teškoće nalaženja posla, gubitak posla, nezadovoljstvo postojećim poslom ili tretmanom u karijeri i slično. Izostaje motiv prilika za poduzetništvom, koji zahtjeva i dinamičniju ekonomiju, ali i veće poduzetničke sposobnosti i aktivizam’, kaže Domazet, koji navodi i problem izostanka podrške poduzetništvu za početnike koji u njega ulaze.

Podaci koje je izložio Anto Domazet, profesor sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kažu da problem nije u broju novoregistriranih privrednih društava u Bosni i Hercegovini, kojih je od 2011. godine od 4.000 do 4.500 godišnje, već u tome što se konačna ocjena poduzetničkih aktivnosti ne može nazvati prolaznom.

“Ova brojka, čak i uz visoku stopu propadanja određenih firmi, vodi rastu i poboljšanju strukture poduzeća, jer mikro firme prerastaju u male, male u srednje, a srednje u velike”, navodi Domazet i dodaje kako je brojka od 10,6 firmi na 1.000 stanovnika i dalje pokazatelj niskog stepena poduzetničkih aktivnosti u Bosni i Hercegovini.

“Poređenja radi, Hrvatska ima 23,7 malih i srednjih preduzeća na 1.000 stanovnika, dok ih Češka bilježi preko 100”, dodao je Domazet.

On je stava da je ono što izvještaj Doing Business otkriva samo vrh ledenog brijega te da tematiku poslovnog ambijenta treba shvatiti dublje. Tačnije, ono s čim se oni koji su već pokrenuli biznis već suočavaju reba razgraničiti od onoga što odbija ljude od samog ulaska u posao.

“To su problemi koje osjećaju oni koji su već donijeli odluku ili se već bave biznisom. Fokus i društvene akcije i ekonomskih politika treba usmjeriti na hiljade mladih, kao i drugih ljudi koje treba ohrabriti da uđu u poduzetništvo. Pomjeranja u ekonomskom rastu i zapošljavanju i promjeni ekonomske strukture najprije se mogu ostvariti u malom poduzetništvu, koje je, uz srednji biznis, područje u kojem se mladi ljudi mogu posebno motivirati da putem vlastitog poduzetništva stvore dobre osnove života u Bosni i Hercegovini”, navodi Domazet.

“Kako vam zvuči ideja da se razvije plan ekspanzije mikro (do devet uposlenih) i malih (10-49 uposlenih) poduzeća sa sadašnih 35.000 na 50.000 u naredne četiri godine? Eto pravih tema za novu vlast u Bosni i Hercegovini”, poručio je Domazet novim bh. vlastima.

A šta je sa stranim investicijama? Osvrćući se na razdoblje iza nas, Sanja Miovčić, izvršna direktorica Vijeća za strane investicije, kaže da je 2018. godina bila u znaku djelimične realizacije najavljenih reformskih procesa, ali da konačan rezultat nije za pohvalu.

“Iako se odnos prema direktnim stranim ulaganjima mijenjao nabolje, ne možemo zanemariti činjenicu da je priliv direktnih stranih ulaganja u posljednje dvije godine bio izrazito mali. Iako je Bosna i Hercegovina odredila da je privlačenje stranih investitora jedan od strateških prioriteta, željeni nivo investicija još uvijek nije dostignut, zbog političke nestabilnosti, komplikovane administrativne strukture, obimne birokratije i nedovoljno poticajnog poslovnog okruženja”, tvrdi Miovčić.

Dodaje da se investitori i dalje, u većini slučajeva, susreću s problemom nedorečenih zakona, neusaglašenih procedura, netransparentnog postupka i neefikasnog administrativnog kadra koji bi pružio podršku investitorima.

Sanja Miovčić iznosi podatke o tome koje su rizike članice Vijeća za strane investicije identificirale i navele najznačajnijim i najutjecajnijim za njihovo uspješno poslovanje.

To su nepredvidivost porezne politike, politička nestabilnost te neujednačeno postupanje poreskih organa.

Rizici koji imaju najveći trend rasta prema mišljenju kompanija su negativna demografska struktura, odnosno odliv radne snage, politička nestabilnost, cyber kriminal, nedostatak kvalificirane radne snage i neefikasnost javne uprave.

Na lokalnom nivou obimna birokratija i neefikasnost administracije te visoki parafiskalni nameti identificirani su kao najveće prepreke za ulaganje.

Govoreći o gradnji, odnosno dobijanju građevinskih dozvola, Miovčić tvrdi da je u ovoj oblasti došlo je do određenih pomaka i da je proces njihovog izdavanja pojednostavljen, ali da problema još ima.

“U Federaciji Bosne i Hercegovine, pored entitetskih, postoje i kantonalni zakoni koji definišu oblast dobijanja dozvola i odobrenja, što dodatno usložnjava proces za investitore koji stečeno iskustvo u jednoj opštini ne mogu primijeniti za dobijanje dozvola i u drugoj opštini. Ovo se posebno odnosi na investitore koji ulažu u objekte na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Dobrim koncipiranjem sistema i efikasnom obradom zahtjeva proces izdavanja dozvola može biti znatno unaprijeđen na obostranu korist i investitora i opštinskih organa koji izdaju potrebne dozvole.”

Prema njenim podacima, 77 posto članica Vijeća za strane investicije smatra da je poslovno okruženje u Bosni i Hercegovini nepredvidljivo, što ima veoma negativan efekat na privlačenje novih stranih investicija. U poređenju 2018. godine s prethodnom, 48 posto članova smatra da se poslovni ambijent nije promijenio, dok 29 posto misli da su se uslovi za strane investitore čak i pogoršali.

“Ovaj alarmantan odgovor pokazuje da je potrebno inicirati promjene u ekonomskom sistemu i sprovesti započete reforme u što kraćem periodu ukoliko Bosna i Hercegovina želi da privuče i zadrži ozbiljne investitore”, dodala je Sanja Miovčić.

Al Jazeera