Sluh slabi od buke i glasne muzike

I naše uši stare i sluh biva sve slabiji. To, naravno, nije neka novost. Ali, znate li koliko su stare vaše uši? Vjerovali ili ne dokazano je da uši nerijetko stare brže od starenja ostatka vašeg organizma. 

Proces starenja, naime, različito se odražava na dijelove našeg organizma. S godinama, naše čulo sluha biva slabije, a unutrašnje uho nema sposobnost regeneracije.

Skoro svako može da čuje zvuk frekvencije 8.000 Hz. Ljudi mlađi od dvadeset godina u prosjeku mogu čuti i zvuk frekvencije 19.000 Hz, premda to ne mora biti pravilo.

 Ko je kriv

Šta sve dovodi do nagluvosti, koji su prvi znaci oslabljenog sluha?

Istraživanja su pokazala da se prvi znakovi slabog sluha pojavljuju u šest posto slučajeva već između 15. i 19. godine, a u devet posto slučajeva od 20. do 24. godine.

Glavni krivac je slušanje glasne muzike na koncertima, u diskotekama, ili na muzičkim plejerima. Oko 85 posto mladih između 15 i 24 godine koristi muzičke plejere svakodnevno, dok 20 posto njih ne vadi slušalice iz ušiju duže od pet sati!

Buka je razlog nagluhosti i kod radnika u industriji, na aerodromima, kod lovaca, policajaca… Ako buka nakon izvjesnog vremena prestane, moguć je oporavak sluha. Ali ako je buka suviše jaka, a “pauze” tišine kratke, trajno oštećenje sluha je neminovno.

 Granica izdržljivosti

Ne postoji tačna granica podnošljivosti, i precizno određeno vrijeme kada će nekome stradati sluh, ako je izložen buci. Sluh je različito osjetljiv kod svih ljudi, tako da kod nekog do oštećenja može doći brzo i ranije, a kod drugog tek poslije više godina.

Oštećenje sluha može biti posljedica starenja. Uzrok privremene ili trajne nagluhosti može biti i oštećenje bilo kojeg dijela anatomski i funkcionalno složenog mehanizma uha – vanjskog, srednjeg ili unutrašnjeg, zatim slušnog nerva, slušnih puteva i centara, može obuhvatiti više dijelova, kao i okolne organe.

Oštećenja sluha mogu biti nasljedna ili stečena – ako se nasljedna nagluhost nastaje rano. Mogu zatim biti jednostrana ili obostrana, a gubitak iznenadan ili postepen.

 Prvi znaci oslabljenog sluha?

Čim neko slabije razumije govor ili ako primijeti da slabije čuje na jedno uho dok priča telefonom, pa mora da prebaci na drugo, da bi bolje čuo, to je već znak oslabljenog sluha. Ako je sluh slabiji na uhu kad se leži na jednoj strani na jastuku, i to je znak propadanja ovog čula.

Treba obratiti pažnju i na zujanje u ušima. Pacijenti u ovim slučajevima obično od liječnika opće prakse dobijaju lijek za bolju cirkulaciju, koji, nažalost, ne može pomoći.

Postoji objektivno i subjektivno zujanje (tinitus). Objektivno zujanje liječnici mogu čuti primjenom određenih metoda tokom pregleda. Ove zvuke proizvodi proticanje krvi kroz krvne sudove, ili se stvaraju pri kontrakciji malih mišića u srednjem uhu.

Subjektivni tinitus nastaje usljed poremećaja ili oštećenja u samom čulu sluha i centralnom slušnom putu. Ovdje se radi o poremećaju nervnih mehanizama u slušnom putu i centrima za sluh u mozgu.

Svako zujanje u ušima zahtijeva detaljniji otorinolaringološki pregled. Zujanje se ne može uvijek pravdati postojanjem hipertenzije ili drugih sistemskih bolesti, koje, istina, mogu utjecati na stanje sluha, ali samo ako je nagluhost zahvatila oba uha.

Jednostrani gubitak sluha

Iznenadni gubitak sluha na jednom uhu vrlo je česti i to je jedna od neriješenih misterija u otorinolaringologiji. Pacijenti se obično žale da su uveče na spavanje otišli normalnog sluha, a ujutru se probudili sa potpunim gubitkom sluha na jednom uhu.

To naglo slabljenje sluha na jednoj strani uvijek je znak oštećenja unutrašnjeg ili srednjeg uha. Ako do toga dođe, hitno se treba javiti liječniku jer se iza toga mogu ponekad kriti ozbiljne bolesti, kao što je tumor.

 Trajna nagluhost

Nagluhost može ostati trajan problem što zavisi od toga da li je oštećen sprovodni aparat srednjeg uha, koji doprema sluh do čula sluha, ili je oštećeno samo čulo sluha u unutrašnjem uvu.

Lakše je liječiti bolest koja je pogodila sprovodni aparat, odnosno konduktivnu nagluhost, jer je tada čulo sluha očuvano. U nekim slučajevima, konduktivni gubici sluha mogu biti privremeni.

U većini slučajeva, liječenje ili operacija mogu pomoći, u zavisnosti od specifičnog uzroka problema. Međutim, kad je oštećeno samo čulo sluha, borba sa tom bolešću nije laka.

Liječenje tu praktično ne postoji. Sluh se samo može popraviti pomoću slušnog aparata, a ako je sluh obostrano teško oštećen, ugrađuje se kohlearni implant.

Staračka nagluhost nije bolest

Staračka nagluhost nije bolest, već fiziološki proces. Kako organizam stari, tako i sluh popušta. Po pravilu, u starosti dolazi do slabljenja sluha na visokim frekvencijama, odnosno oni ne čuju visoke tonove, koji su značajni za razumijevanje govora. To znači da oni čuju, ali ne razumiju najbolje, jer čuju samo niske i srednje tonove.

 Tegobe mladih

Subjektivno zujanje gotovo uvijek je povezano sa oštećenjem sluha. 

Sve više je mladih koji se zbog nagluhosti javljaju otorinolaringolozima. Da su “popustili” sa sluhom, otkriju tek u ordinaciji, gdje ih dovodi zujanje i šuštanje u ušima, vrtoglavica i osjećaj neravnoteže.  

Briga za najmlađe

Dešava se da pomoć otorinolaringologa roditelji potraže tek kada primijete da sa tri ili četiri godine dijete nije progovorilo. A rano otkrivanje oštećenja sluha kod djece je veoma važno, jer se, u protivnom, neće razviti slušni centri u mozgu i razviti govor. Što se prije otkrije oštećenje, to su mogućnosti izlječenja veće.

Rano otkrivanje perceptivne nagluhosti moguće je već u prvih nekoliko mjeseci života. Provjere se u mnogim zemljama rade neposredno nakon rođenja.

AVAZ.BA