ArcelorMittal Zenica radi sporo i malo na rješavanju problema zagađenja

Dok Kantonalni sud odluči postupiti po našoj prijavi, petogodišnja okolinska dozvola za Mittal će isteći 

Eko-forum Zenica proslavio je deseti rođendan. Radi se o jedinoj organizaciji u BiH koja je uspjela okupiti nekoliko hiljada građana na protestu protiv aerozagađenja. Jesu li oni imali efekta?

– Obično se takvi protesti, kao što je protiv aerozagađenja, mjere u stotinama. Mi smo, eto, uspjeli okupiti hiljade ljudi. I pitaju nas kad ćemo opet. Mislim da to nije način da se dođe do rješenja. Mi smo tad uspjeli postići dvije stvari.

Pokvarena oprema

Prva je da se mjerni uređaji nabave, jer cilj nam je bio da se imaju na osnovu čega proglasiti epizode zagađenja, a druga je da su svi počeli pričati o zagađenju, da su svi vratili tu temu na dnevni red. To su jedina dva uspjeha koja smo postigli. Ovaj prvi su nam kasnije poništili. Nabavljena je oprema, postavljena i uspjeli su je pokvariti. Računali smo, četiri i po godine je prošlo otkako ne radi uređaj za mjerenje benzena. Za ove četiri i po godine ga nisu uspjeli osposobiti. U maju 2015. Institut “Kemal Kapetanović” je preuzeo opremu od firme Dvokut. Mi smo uspjeli otjerati Dvokut iz grada, firmu koja je išla naruku zagađivačima, firmu koja je oštetila budžet Grada Zenice tako što nisu isporučili opremu koja je plaćena. Mislili smo kad to preuzme Institut da će sve funkcionisati. Ali, nakon tri i po godine server koji sakuplja podatke je još u firmi Dvokut. Nikad, dakle, nisu preuzeli server, ali nisu nikad preuzeli ni softver. Domena monitoringzenica.ba još ne radi. I ko zna kad će proraditi. Stalno se traže izgovori. Nije ovaj potpisao tender, nije ovaj podnio zahtjev…

Koji je rezultat krivičnih prijava koje je Eko-forum podnosio protiv zagađivača?

– Apsolutno ništa nije bilo riješeno. Bila su dva sudska postupka zbog krivičnih prijava koje smo podnijeli u septembru 2015. godine i protiv ArcelorMittala Zenica kao zagađivača i protiv Federalnog ministarstva i Inspekcije. Ta protiv Mittala je odbačena zato što je Kantonalno tužilaštvo reklo da nema umišljaja. Mi smo to proslijedili Federalnom tužilaštvu i čekamo hoće li oni preuzeti taj slučaj. Tužbe koje su išle protiv Ministarstva i Inspekcije su otišle u Kantonalno tužilaštvo Sarajevo. Nikad ništa nisu uradili. Na naš upit prije nekoliko mjeseci dokle je došao ovaj slučaj, odgovorili su da je istraga još u toku. Prošle su više od tri godine i još nisu donijeli odluku hoće li uopšte pokrenuti postupak. U toku su predistražne radnje.

Slažete li se s konstatacijom da zagađivačima ide naruku ovakva kaznena politika?

– Naravno. Više se isplati plaćati kazne negoli rješavati probleme, ugrađivati filtere. No, da se vratim krivičnim prijavama zbog okolinske dozvole Mittalu koja je nezakonito izdata u decembru 2015. godine. Tada su i Grad Zenica i Eko-forum pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu protiv te dozvole, da Sud utvrdi da li je ona izdata u skladu sa zakonom. Mi, naravno, smatramo da nije. Jedina reakcija Suda je bila da su prošle godine tražili dokaz da Eko-forum nije u stečaju. Kakve veze ima stečaj sa upravnim sporom ne znam, ali to je jedino što su uradili za tri godine. Posljednja evidencija sa Suda je da će u aprilu 2019. to doći sudiji na sto da odluči šta će sa tim da se radi. Haman će ta okolinska dozvola i da istekne prije negoli sud donese odluku je li ona bila ispravna. Podsjećam da ona vrijedi pet godina. O kojoj pravnoj državi govorimo i o kojoj vladavini prava? Ako sud ne riješi za pet godina dokument koji vrijedi toliko, onda i ne vidim svrhu. Od sudstva nismo imali nikakve fajde.

Prekršajne kazne za zagađivače su simbolične. Federalno ministarstvo još nije dostavilo novi zakon zaštite okoliša. Bio je dva puta u javnoj raspravi, dva puta na Parlamentu. Uzeli su novce od dvije strane organizacije za to. Mi smo im poslali zahtjev da taj zakon usklade sa Zakonom o prekršajima. Jer, po Zakonu o prekršajima, maksimalna kazna je 200.000 KM, a po Zakonu o zaštiti okoliša od pet do 15 hiljada.

Za razliku od Sarajeva, Zenica ima industrijsko zagađenje.

– Zenica i Lukavac, te donekle Tuzla imaju industrijsko zagađenje. Ostali gradovi imaju nešto drugo. Dominantno zagađenje u Sarajevu su kućna ložišta i saobraćaj i nešto malo kotlovnice. Pored toga, u Zenici i Lukavcu je industrijsko zagađenje. U Tuzli je zbog termoelektrane djelimično krivo i industrijsko zagađenje. Pristup rješavanju tog problema mora biti drugačiji. Treba gledati ko je vlasnik industrije i koga pritiskati da bi ugradio filtere i radio kako treba.

Da li ArcelorMittal Zenica radi išta u vezi s problemom zagađenja?

– Počeli su nešto raditi na tome. Međutim, rade sporo i rade malo. Mi smo prije nekoliko dana dobili izvještaj o realizaciji projekata u Mittalu iz okolinske dozvole. Taj izvještaj je rezultat inspekcijskog pregleda iz augusta ove godine.

Realizacija kasni

Kad se pisala okolinska dozvola, tražili smo da se u nju stave rokovi do kada koja mjera treba biti realizovana. I stavljeni su rokovi. U augustu je utvrđeno da od 28 mjera koje su imale definisane rokove, četiri su započete, a realizovana samo jedna. Bila je zamjena nekih topitelja u visokoj peći. Ostalo je započeto, što znači da nešto rade. Ali, ogromno je kašnjenje jer je to sve trebalo biti završeno. Sve to vrijeme, dok kasni realizacija mjera iz okolinske dozvole, normalno da je zagađenje prekoračeno. Da se to uradilo na vrijeme, sigurno je da bi zagađenje bilo manje. Zagađenje utiče na zdravlje. Nije jedini doprinos narušavanju zdravlja, ali utiče. To je nauka dokazala. Zagađenje je nešto što se može eliminisati. Na stres ne možemo puno uticati, baš kao ni na način ishrane, jer su ljudi siromašni i ne mogu zdravo da se hrane, a zdrava hrana baš i nije toliko ni dostupna kod nas. Ne može se uticati ni na traume iz rata, ali na zagađenje može.

OSLOBOĐENJE