Oštrije kažnjavati pijane vozače

Dječaci koji su povrijeđeni u nesreći koja se u petak u večernjim satima desila u Novom Travniku, kada su poginule Azra Hajrić (39) i njena devetogodišnja kćerka Alma, i dalje su smješteni na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Kako saznajemo, oni su zbrinuti, njihovo zdravstveno stanje je stabilno, te su pod stalnim nadzorom ljekara. Treći povrijeđeni dječak u ovoj nesreći također je stabilan i on se nalazi u travničkoj bolnici.

Za ovu nesreću osumnjičen je Nermin Rustempašić, koji je u momentu nesreće u krvi imao više od tri promila alkohola. Na teret mu se stavlja da je počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa, zbog čega mu je Kantonalni sud u Novom Travniku odredio jednomjesečni pritvor i iz svih razloga predviđenih ZKP-om (opasnost od bjekstva, bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ometati istragu, opasnost od ponavljanja krivičnog djela, te uznemirenje javnosti).

Veće kazne

Iako je nedavno izmijenjeni Zakon o sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH pooštravanjem sankcija donio neke pomake nabolje kada je u pitanju sigurnost saobraćaja, teške nesreće i dalje se dešavaju. Tako je u manje od 24 sata od petka uvečer do subote zabilježeno čak pet fatalnih nesreća u kojima je šest osoba izgubilo život, a više njih je teže i lakše povrijeđeno.

Prema podacima policijskih agencija u BiH, među najčešćim uzrocima saobraćajnih nesreća svakako je vožnja pod utjecajem alkohola.

Stručnjaci iz ove oblasti smatraju da bi pooštravanje kaznene politike značajnije smanjilo broj nesreća sa najtežim posljedicama. Među mjerama koje se najčešće spominju su izricanje još većih novčanih kazni, oduzimanje vozila pijanim vozačima povratnicima, automatsko izricanje zatvorske kazne, ali i promjena krivičnog zakona u smislu da se bezobzirna vožnja koja rezultira smrću druge osobe automatski tretira kao ubistvo.

Goran Kovačević, profesor na sarajevskom Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, smatra da “nemamo drugog izlaza do uvesti ziro toleransa po pitanju alkohola”.

– Ako se ustanovi da je vozač vozio u alkoholiziranom stanju, treba mu trajno oduzeti vozačku dozvolu. Povratnici su najveći problem. Treba provjeravati i to da li je osoba više puta zaustavljana, da li postoji službeno lice koje je zaustavljalo tu osobu i ako joj je gledalo kroz prste, onda i tu osobu treba sankcionisati. Ovo već prelazi u opasnu pojavu, ne radi se o nečemu što se sporadično javlja. To je skoro pa postalo način ponašanja vožnje u BiH. U većini udesa koji su se desili osobe su bile pod uticajem alkohola. Rijetko je koji drugi razlog nesreće. Ako je alkohol nešto bez čega ne može, onda neka ide na autobus, taksi… smatra Kovačević. On je mišljenja da treba uvesti rigorozniju odredbu u slučaju kada vozač upravlja vozilom pod uticajem alkohola.

– Sada je to prekršaj, ali treba odrediti da vožnja pod dejstvom alkohola bude krivično djelo. Kazna od 100 KM i oduzimanje vozačke dozvole na mjesec nije nikakva kazna, naglašava profesor Kovačević ističući kako je primjetan sve veći broj nesreća sa smrtnim posljedicama.

On je mišljenja da ne treba samo gledati statistiku u kojoj se uglavnom navodi samo broj saobraćajnih nesreća.

Kada je u pitanju vožnja pod dejstvom alkohola, policija u našoj zemlji, u skladu sa aktuelnim zakonima, vozača može podvrgnuti alkotestu, te ukoliko mjerni instrument pokaže vrijednost veću od 1,5 promila alkohola u krvi, vozilo se parkira, a vozač biva priveden u službene prostorije do otrežnjenja.

Potom se pokreće prekršajni postupak pred sudom, koji vozača kažnjava sa 400 do 1.000 KM, a vozaču se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom u trajanju od dva do osam mjeseci i izriču mu se dva kaznena boda. Ista novčana kazna previđena je i za eventualno odbijanje alkotesta. Sud potom obavještava organ koji je izdao vozačku dozvolu o izrečenoj mjeri, te se vozačka deponuje u CIPS do isteka zabrane. Inače, donja granica za dozvoljenu količinu alkohola u krvi, prema aktuelnom zakonu je 0,3 promila.

Sadašnjim odredbama propisano je da onome koji pod uticajem alkohola ili drugih omamljujućih sredstava upravlja motornim vozilom ili drugim prevoznim sredstvom, te tako ugrozi nečiji život ili dođe do smrtne posljedice, može se izreći kazna zatvora od jedne do 20 godina.

– Što se tiče propisanih kazni, ne možemo reći da one nisu adekvatno propisane. Druga je situacija kada govorimo o kaznenoj politici, jer to je stvar suda koji izriče kazne. Mi drugačije ne možemo uticati na kaznenu politiku osim da izjavljujemo žalbe na presude u slučajevima u kojima nismo zadovoljni. Ono što treba raditi jeste pokušati uticati na svijest građana. Ovdje bi policija trebala raditi puno više. Trebali bi biti agilniji, te da iz saobraćaja isključuju vozače koji su pod uticajem alkohola. Za sada se sve svodi na to da se piše prekršajni nalog pijanom vozaču. Policija treba biti posebno na oprezu vikendima i praznicima, kada je više pijanih vozača. Mora se više raditi na prevenciji, naročito mladih ljudi, mišljenja je Mirzeta Begić, zamjenica glavnog tužioca Tuzlanskog kantona.

Osman Lindov, profesor na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu i vještak saobraćajne struke, nedavno je za Oslobođenje kazao da je problem saobraćajnih nesreća svjetski problem.

– Podsjećam opet na usvojeni tekst UN-a o proglašenju Dekade aktivnosti za cestovnu sigurnost, s ciljem smanjenja smrtnosti i povreda koje su posljedica saobraćajnih nesreća. Cijela Evropa, gotovo cijeli svijet je proglasio Dekadu borbe protiv pogibije u saobraćaju i ona traje do 2020. godine. Mi smo zemlja potpisnica, ali još nismo napravili ni strategiju na državnom nivou, ni akcioni plan kako se boriti, odnosno kako suzbiti rastući problem broja poginulih u saobraćajnim nesrećama, istakao je tada Lindov. On je naglasio da kaznena politika nigdje u svijetu ne daje trajne rezultate, već samo privremene.

– Međutim, mi tu borbu na svim poljima gubimo i samo pratimo statistiku. Nažalost, jedina nam statistika dolazi iz policije. Druge i nemamo, kao ni jedinstvenu bazu saobraćajnih nesreća sa kvalitetnom analizom, riječi su sarajevskog profesora, koji uporno upozorava da državno Ministarstvo transporta mora pod hitno donijeti akcioni plan i predložiti prave mjere za rješavanje rastućeg problema povećanja broja poginulih u saobraćajnim nesrećama.

Kazne

Kad je riječ o kaznama, najveća do sada izrečena je prije nešto više od tri godine Mirsadu Subašiću, kojem je Kantonalni sud u Sarajevu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina i četiri mjeseca zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa i nepružanja pomoći osobi povrijeđenoj u udesu. Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Hasiba Redžu na deset i po godina zatvora za tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je 2016. u Ilijašu smrtno stradala Samra Aliefendić (25). Javnosti je poznat i slučaj Sanjina Sefića, koji je nepravomoćno osuđen na 14,5 godina zatvora za teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja i krivično djelo neukazivanja pomoći povrijeđenoj osobi nakon saobraćajne nesreće u kojoj su stradale Edita Malkoč i Selma Agić. Semir Rastoder osuđen je na pet i po godina zatvora zbog izazivanja teške saobraćajne nesreće u kojoj je stradala Hava Dovadžija.