12.12.
Krstina Bojić (23) jedna je od rijetkih djevojaka koje su odlučile ne napuštati rodni kraj i selo, nego se odvažila da znanje koje je stekla na Poljoprivrednom fakultetu, gdje je stekla zvanje diplomiranog inženjera poljoprivrede primjeni na porodičnom imanju.
Kupila je jednu kozu, a sada ima stado od 18 alpskih koza. Proizvodi sir i surutku, a prodaje i kozije mlijeko.
U razgovoru za Anadolu Agency (AA) kaže da je velika potražnja za ovim proizvodima, te da se nada da će već idućeg ljeta njeno stado brojati oko 40 koza.
Fakultet završila u oktobru prošle godine
Završila je smijer animalna proizvodnja, a kaže da je na drugoj godini studija imala predmet ovčarstvo i kozarstvo. Bila je veoma zainteresovana ua ovu oblast, pa je stoga već tada odlučila da kupi jednu alpsku kozu i započne uzgoj.
-Trenutno ih imam 18, uveliko radim na proširenju farme, jer želim da to bude ozbiljna farma sa mnogo većim kapacitetima, a time će se povećati prodaja, prerada i proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda. Uzgajam alpske koze jer mi se ta rasa najviše dopala. Ima posebne karakteristike, otpornija je i mliječnija, a i dosta su živahnog temperamenta. Nakon prve, uzela sam još dvije i od tog početnog mini stada evo sad ih imam 18 – kaže Krstina.
Ženke se ostavljaju za priplod
Krstina pojašnjava da sve ženke ostavlja za priplod, dok muške jariće prodaje. Kad je proširila stado počela je dobijati i veće količine mlijeka.
-U početku sam mlijeko dijelila komšijama i prijateljima, a onda sam počela istraživati i prikupljati recepture za pravljenje raznih sireva. Uporno sam vježbala i sada prodajem sir za kojeg svi kažu daje izvrstan. Ljudi su to prepoznali kao zdrav i kvalitetan proizvod, pa zato i jesu malo skuplji od kravljih proizvoda – navodi Krstina.
Otac joj podrška i desna ruka
Krstina živi sa ocem, koji joj je pomogao kupiti prvu kozu, a pomogne joj i oko radova u štali. Ipak, kaže da se raduje što je krenula u ovaj posao, te ističe da alpske koze nisu teške za uzgoj.
-Prije svega su im potrebni ljubav i pažnja. Ja na to tako gledam. Dobra higijena u prostoriji gdje borave i dobra ispaša. Na hranu obraćam puno pažnje, ona mora biti prirodna, jer koncetrat ne preferiram, a dnevno im dajem smješu žitarica dnevno po 100 grama po kozi. Inače, 99 posto udjela je prirodna ispaša tokom čitavog perioda vegetacije, odnosno od proljeća do zime, a zimi se hrane sijenom, koje mi proizvedemo na našim njivama. Koze su inače jako vesele, a ako im pružite najbolje biće i zdrave i mliječne – kaže Krstina.
Želi ostati na selu
Krstina je jedna od rijetkih koja svoju budućnost, poput mnogih njenih vršnjaka ne vidi u inostranstvu.
-Za sada sebe vidim jedino ovdje. Kada farmu proširim, tada očekujem i neke ozbiljnije prihode, jer ovdje se može od toga i živjeti i opstati. Ako se trudite i ako ste uporni, možete zaraditi pristojnu platu. Sa voljom i ljubavlju se sve može, jer je bitno da to što radite i volite. Prednost je kada imate svoju zemlju, a sela su nam nažalost sve više prazna i zapuštena, stari umiru, mladi odlaze, pa je meni dodatno i to bio motiv da ostanem i na neki način da doprinesem i zdravijem životu mojih sugrađana – ističe Krstina.
Premda je tražila posao u struci u brojnim preduzećima i ustanovama Krstina ga nije našla. Stoga je odlučila da započne sama posao i pokaže i sebi i drugima da je sve moguće kad se voli i želi i kad se pred sebe postavi pravi cilj.
Napominje da se alpske koze brzo razmožavaju jer u prosjeku ojari po troje, a nekad i četvoro jarića. U uzrastu od godinu dana koza se jari, tada nastaje laktacija i od nje se dobija i mlijeko.
Jare se jednom godišnje i to u proljeće, a od jedne koze dobije u prosjeku oko 2,5 litre mlijeka dnevno, jer je stado još uvijek mlado.
AA
