Strah od gubitka posla i teška radna klima uništavaju mentalno zdravlje radnika u BiH

Bosanskohercegovački psiholozi i psihoterapeuti kažu kako je situacija alarmantna jer radnici u BiH sve češće pregorijevaju na poslu, što je poznato kao burnout sindrom.

Loši međuljudski odnosi

Psihologinja i psihoterapeutica Nermina Vehabović-Rudež govori nam kako je korijen problema u međuljudskim odnosima, najviše odnosima nadređenih prema uposlenicima, velikom nezadovoljstvu te očekivanjima pojedinaca.

“Kod nas se vrlo malo ili skoro nikako ne ulaže u zaštitu zaposlenika. Tek pojedine nevladine organizacije uključuju svoje zaposlenika u superviziju kako bi ih psihički ojačali i kako bi bili zadovoljniji te bolje radili. Situacija je zaista zabrinjavajuća i svakodnevno svi svjedočimo tome u svom okruženju”, kaže Vehabović-Rudež koja inače radi u Centru za mentalno zdravlje.

Psihologija razlikuje kratkoročne stresove kao što su kašnjenje na posao ili dugoročne stresove kao što su stalna nekvalitetna međuljudska klima na radnom mjestu.

“Najveći stres na poslu izazivaju međuljudski odnosi. Čovjek koji osam sati radi za mašinom, najmanje će doživjeti stres od kontakta s tom mašinom ili kad ta mašina ne radi dobro, ali će zato doživjeti veliki stres od međuljudskih odnosa na tom mjestu”, kaže Vehabović-Rudež.

Prema njenom iskustvu, stresu i pregorijevanju na poslu u BiH najviše su izloženi radnici u Hitnoj medicinskoj pomoći, vatrogasci, nastavnici, šalteraski službenici, novinari, policajci, socijalni radnici i svi koji svakodnevno moraju komunicirati i raditi s ljudima.

“Morali bismo praviti razliku između stresa i pregorijevanja. Intenzivni stres se može doživljavati na radnom mjestu, ali to ne znači da se radi o pregorijevanju. Pregorijevanje su one reakcije gdje je došlo do fizičkog i psihičkog kolapsa organizma, gdje dolazi do totalnog narušavanja psihofizičkog zdravlja čovjeka. Da bi do toga došlo, moraju postojati neki razlozi. Obično pregorijevaju ljudi koji puno očekuju od sebe i od radnog mjesta na kojem se nalaze. Imaju idealistički stav prema radnom mjestu, imaju ideju da će oni biti ti koji će nešto napraviti na svom radnom mjestu. Vrlo brzo mogu se razočarati i tu dolazi do bezvoljnosti da bi s vremenom došlo do iscrpljenosti kada ljudi shvate da su nemoćni u odnosu na ono što su zamišljali”, pojasnila nam je Vehabović-Rudež.

Mobing i sagorijevanje

Prema psihološkoj definiciji, sindrom burnout ili sindrom pregorijevanja na poslu označava progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada kao posljedice frustracije i stresa na radnom mjestu.

Psihoterapeutica Armina Čerkić, predsjednica Udruženja za sistemsku praksu i terapiju BiH, pojašnjava nam vezu između mobinga i sindroma sagorijevanja na poslu.

“Mi u prosjeku provodimo oko 60 posto našeg produktivnog vremena na poslu. Izazovi tokom radnog dana su ispunjeni različitim stresorima od odgovornosti, obima posla, saradnje sa kolegama i nadređenima. Često je prisutna i zabrinutost za sigurnost posla. Strah od gubitka posla je posebno važan u BiH, koja ima vrlo visoku stopu registrirane nezaposlenosti, pa je samim tim i zabrinutost za očuvanje posla u većini profesija izuzetno visoka kod uposlenika. U nekim slučajevima poslodavci zloupotrebljavaju taj strah. Tako pored sagorijevanja na radnom mjestu, sve više vidimo i svjedočimo zabilježenim slučajevima mobinga na poslu koji ima vrlo ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje”, kazala nam je Čerkić.

Mobing obično karakteriše zlostavljanje pojedinaca od nekoliko uposlenika ili grupe, dodaje Čerkić, što za posljedicu ima socijalne i psihološke probleme.

“Osobe koje su izložene mobingu gube svoju reputaciju, profesionalni identitet, mogućnost za napredovanje ili čak i traženje novog posla. Vrlo često su i predmetom ogovaranja na poslu i osjećaju se jako usamljeno i izolovano. U oba slučaja, sagorijevanja na poslu ili mobinga, značajno je smanjena produktivnost na poslu. Osoba se može osjećati depresivno, tjeskobno, bez motivacije, može početi da više konzumira cigarete ili alkohol, da ima potpuni gubitak apetita ili da pretjerano konzumira hranu, kao i da ima poteškoće sa spavanjem”, ističe Čerkić.

Sve ove poteškoće ne utječu samo na smanjenje produktivnosti na poslu, već imaju utjecaja na odnose sa partnerom, porodicom, djecom i otežavaju svakodnevno funkcionisanje za pojednica.

“Okruženje u kojem se osoba osjeća nesigurno i ranjivo je radno okruženje koje ne brine o uposlenicima i kao rezultat može imati visoke stope bolovanja, pasivnih uposlenika, čestih konflikata na radnom mjestu, odlaska osoblja, gubitka produktivnosti, sklonost ka nesrećama, povredama na radu i hroničnog umora kod uposlenika”, dodaje Čerkić.

Ucjene na poslu

Vehabović-Rudež slaže se s kolegicom Čerkić te dodaje kako se nadređeni vrlo često ponašaju prema radnicima kao da su predmeti s kojima se upravlja bez suosjećanja i kvalitetne komunikacije, što je, kako kaže, slučaj kod 99 posto Bosanaca i Hercegovaca koji pate od sindroma pregorijevanja.

“Nadređeni vrlo često koriste pogrdne riječi u razgovoru s radnicima, imaju prisiljavajuća ponašanja, ucjene u obliku ‘slobodno napustite mjesto, ima još radnika koji čekaju na birou’, i svojim radnicima šalju poruku ‘ti si ovdje samo objekat’. To može biti itekako stresno. Radnici osjećaju mogućnost gubitka posla, gube osjećaj da bi nešto mogli promijeniti, imaju osjećaj da su izloženi milosti i nemilosti nadređenog. To ljude dovodi u situaciju da misle kako ne drže svoj život pod kontrolom”, naglasila je Vehabović-Rudež.

Bh. psihoterapeutice ističu kako svaka radna organizacija mora stvarati kod uposlenika osjećaj povjerenje, pravičnosti i iskrenosti. Stoga, kako kažu, poželjno ponašanje unutar organizacije potrebno je podržati i nagraditi te voditi računa o motivaciji uposlenika.

Na sreću, u BiH postoje firme koje se mogu pohvaliti dobrom radnom klimom.

“U posljednjim godinama u BiH je zabilježen trend velikog interesa za stepen zadovoljstva radnim okruženjem uposlenika posebno u IT sektoru. Ono što krakteriše ovaj sektor je visoka mobilnost radne snage, kao i činjenica da njihov posao više nije nepohodno vezan za samu organizaciju, već primarno za produktivnost i kreativnost u poslu. S obzirom da i mobing i sagorijevanje na poslu direktno utječu na produktivnost radne snage, IT kompanije su to prepoznale kao važan dio svog poslovanja. Trenutno, već zapošljavaju obučene psihologe i psihoterapute da rade u njihovim HR odjelima te kontinuirano unaprijeđuju radnu klimu u organizaciji. Primjeri dobre radne klime u BiH se također mogu pronaći u nekim nevladinim organizacijama i međunarodnim organizacijama”, kazala nam je Čerkić.

Današnje društvo koje se temelji na modernim tehnologijama sve više se bavi produktivnošću i kreativnošću radne snage u vrlo kompetitivnom svijetu, a sve manje striktnim radnim vremenom.

Bh. psihologinje i psihoterapeutice na kraju razgovora poručuju kako zadovoljni radnici donose više profita organizaciji jer, kako kažu, vrlo jednostavno, što su radnici zadovoljniji time postaju i produktivniji.