Kad hodža igra u Foči i Srbi ga bodre: Pročitajte priču koja je prešla granice zelenih terena i koja vraća nadu u suživot nakon rata

Dženan Krajišnik nije možda najbolji igrač FK Sutjeska iz Foče, ali priča o njemu prešla je granice zelenih travnjaka i sportske okvire.

Tridesetsedmogodišnji Krajišnik je po zanimanju hodža i imam čuvene Aladža džamije. Na službu u istočnu Bosnu stigao je prije dvije godine i gradom na rijeci Čehotini odmah se pronio glas o novom hodži koji dobro igra fudbal.

– Meni je – priča direktor Sutjeske Rade Vasiljević – u ured došao član naše Uprave Zdravko Matović. I nekako mi dođemo na temu o novom hodži, tko je i što je, i shvatimo da se radi o u našim BH-okvirima poznatom igraču.

Ponikao je u Visokom, igrao za Zvijezdu Gradačac, Čelik, Krivaju…, čak i za mlađe uzraste reprezentacije BiH. Budući da smo i susjedi s njim u Ulici Osmana Đikića, odmah smo stupili u kontakt i dogovorili se.

Iako Transfermarkt kao trenutačnu tržišnu vrijednost navodi 25 tisuća eura, u praksi se dogovor Sutjeske i njezina lijevog bočnog braniča svodi na hranarinu, opremu i prijevoz. Nastupaju u prvoj ligi Republike Srpske, lanjsku su sezonu završili kao sedmi od ukupno 12 klubova. Unatoč ne bajnoj financijskoj situaciji, reklo bi se – solidan drugoligaš.

Igrao i crnac

Fudbalje u ovome slučaju ipak nešto više od igre, pogotovo stoga što Foča i danas vida ratne rane. Bošnjaci su od predratne većine spali na debelu manjinu, pogotovo u samome gradu. Tako za klub igraju uglavnom pravoslavci.

– Ako mislite da bi Krajišnik imao nekih problema zato što je Bošnjak i hodža, to su vam neka prošla vremena. Kada je dobio ponudu da zaigra za Sutjesku, sam mi je ispričao da je s tom idejom upoznao svoje vjernike, džematlije. I oni su bili ti koji su ga nagovorili da u već poznim nogometnim godinama, jer se već bio oprostio, ponovno obuje kopačke. I on i drugi računali su na to da će biti dobro prihvaćeni u integraciji bošnjačkih povratnika – kaže Igor Jovanović, kolega s Radio Foče i gradski kroničar, i dodaje da je njegovim sugrađanima možda veće iznenađenje od hodže u kopačkama bilo kada je nekoliko godina prije njega u istom klubu zaigrao prvi crni igrač.

Sa saigračima gostuje na vrućim terenima diljem srpskog entiteta, ali Sutjeskin lijevi bek do sada nije imao nikakvih neugodnosti. Sve se u biti svede na poneku duhovitu tipa ‘Efendija, drži ga!’ ili ‘Hodža, riješi to!’.

– Svlačionica ga je primila kao najrođenijeg. U ekipi imamo uglavnom mlade, golobrade igrače. Jest da znaju ponekad opsovat i Boga, ali odmah se sjete da je vjerski službenik među njima i bude im neugodno. A on ih poput starijeg brata ukori, kaže da to ne valja – priča predsjednik Vasiljević.

Svi ga znaju

U Foči hodža Dženan živi sa suprugom i dvoje djece. Prepoznaju ga na svakom koraku, a njemu je popularnost s fudbalskih terena počela i malo smetati. Ista je stvar i s pretpostavljenima iz Islamske zajednice. Imali smo, naime, namjeru otputovati u istočnu Bosnu i na licu mjesta razgovarati s Krajišnikom, ali nam je rekao da prvo mora dobiti saglasnost svojih “šefova”. Nakon dva dana čekanja stigao je odgovor:

– Dobio sam odbijenicu tako da ne mogu. Uglavnom, hvala vam.

– Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: “Najbolji među vama je onaj koji najviše koristi zajednici.” Tako da je čovjek kao ljudsko biće stvoren da funkcioniše u zajednici, teško da nešto može postići sam. Čovjek treba svoje individualne kvalitete, ne da podredi, već stavi na uslugu zajednici da bi ona od toga imala koristi. To je ono što imamo u nogometu, bez zdravog kolektiva, zdrave ekipe ili tima teško da se može postići rezultat. Rijetke su utakmice gdje igrač kao pojedinac može napraviti nešto. Kada svoju kvalitetu da na uslugu ekipi onda dolazi rezultat, a i sam igrač tek tada dolazi do izražaja – naveo je Krajišnik.

Neizbježno je bilo i pitanje o dodirnim tačkama vjere i sporta.

– Tu imamo razne segmente. Kada je riječ o prehrani, znamo koliko vjera potencira pravilnu prehranu. Isto tako, svaki sportaš, posebno profesionalni, mora obratiti pažnju na ono šta, kako i koliko jede. Osim toga, tu je i strpljenje i ustrajnost, koje potencira vjera, a ključni su u sportu. Znamo da je Allahu dž.š. najdraže ono djelo na kojem je čovjek ustrajan, pa makar bilo i malo djelo. To je ono što svakom sportašu mnogo pomaže, jer vjera ga uči da ne odustaje kada naiđe na određene prepreke i da ostane čvrst na tom putu, tada dolazi i rezultat – recept je ovog vjerskog službenika.

Svoju mentalnu i fizičku snagu pokazao je i na početku ove sezone. Trener Miljan Radanović, iako zbog obveza u Islamskoj zajednici ljetne pripreme nije odradio 100 posto, dao mu je najprije 20 minuta u kup okršaju s Mrkonjićem odigranom u Krupi, da bi protiv puno jače Slavije iz Lukavice odigrao cijelu ligašku utakmicu. Izgubili jesu, ali daleko od toga da su se osramotili u tijesnom porazu 1:2.

Čelni ljudi kluba, u kojemu su prve korake napravili nekada poznati igrači poput Rade i Zorana Paprice, Radmila Mihajlovića ili nedavno Rade Krunić iz Empolija, nadaju se da Nedžadu efendiji Krajišniku ovo neće biti zadnja sezona.

– Što duže, to bolje. Dobro dođe i nama i njemu. I Foči, naravno – veli direktor Vasiljević.

Slobodna Dalmacija