Život u kineskoj fabrici igračaka: Radiš 15 sati, nema priče i muzike, ako pogriješiš ribaš WC

U Kini se proizvodi 75 odsto svih igračaka na svijetu, ali iza niskih cijena proizvoda koji stižu sa Istoka stoji surova priča o uslovima u kojima nastaju. Armija od 3,5 miliona kineskih radnika radi 36,5 sati nedjeljno u preko 8.000 fabrika igračaka u Kini, a njemački fotograf Majkl Volf je svojim aparatom zabilježio kako izgleda njihov radni dan.

Prema jednom izvještaju iz 2010. godine, prosječna mjesečna plata, uključujući i prekovremeni rad, iznosi 170 evra, a neprofitna organizacija koja procjenjuje rad fabrika kaže da, iako su se u posljednjih nekoliko godina uslovi u kojima Kinezi rade poboljšali, još postoji maltretiranje i zloupotreba radnika.

Prema izvještaju iz 2009. godine oko milion kineskih fabričkih radnika doživjelo je neku vrstu povrede na radnom mjestu samo te godine.

Povodom istrage koju je sproveo “Nacionalni komitet rada”, organizacija za zaštitu ljudskih prava koja pomaže radnicima širom svijeta, njemački fotograf Mihael Volf je zabilježio uslove rada zaposlenih u pet kineskih fabrika. Najkritičnije stanje zabilježeno je u fabrici igračaka “Systems” u kineskom gradu Donguan.

Na fotografijama se vide radnici koji umorni od 15-časovnih smjena, u fabričkim prostorijama u kojima temperatura doseže i po 30 stepeni, svoju desetominutnu pauzu koriste da odmore na kartonskim kutijama ispod radnih stolova, na kojima ih čekaju nedovršene figure Mikija Mausa i Sunđer Boba.

Za samo 45 dinara na sat, većinom ženski radnici starosti od 18 do 25 godina, rade od 7.45 ujutru do 10.55 uveče, šest ili sedam dana u nedjelji, sa još 1.000 radnika u fabričkim halama veličine 1.000 kvadratnih metara.

Prilikom rada nije im dozvoljeno da razgovaraju niti da slušaju muziku. Za obroke dobijaju male porcije u fabričkim kantinama. Tokom smjena nemaju pravo na pauzu za odlazak u WC, a ako prekrše neko od pravila za kaznu moraju da ribaju WC šolje.

Zaposleni ne odlaze kući tokom radne nedjelje, nego spavaju u fabričkim spavaonicama u kojima je 14 ljudi smješteno u jednoj sobi. Pri zaposlenju svaki radnik mora sebi da kupi dušek i posteljinu, a ako to ne uradi primoran je da spava na kartonskim kutijama.

Održavanje lične higijene obavlja se pomoću kofe i sunđera, jer tuš kabina i kupatila ne postoje.

Za svoju kolekciju koju je nazvao “Prava priča o igračkama”, fotograf Mihael Volf kaže da predstavlja “koliko je u stvari ogromna kineska masovna proizvodnja, ali i glad Zapada za beskrajnom količinom proizvoda za jednokratnu upotrebu”.

Nada umjetnika je da će “pogled radnika humanizovati ovaj anonimni okean igračaka i nagnati nas da shvatimo realnost robne razmjene u svijetu potrošačke globalizacije”.

Volf je odlučio da svoju kolekciju fotografija izloži na poseban način. On je slike okružio sa 16.000 polovnih igračaka koje je kupio u prodavnicima i na buvljacima u Kaliforniji.

Blic