Kad stranke zapošljavaju: Veza jača od znanja

Stranačko zapošljavanje, bez javnih konkursa bosanskohercegovačka je svakodnevnica. Bez obzira na višegodišnja upozorenja nevladinih i međunarodnih organizacija nepotizam u BiH, zajedno sa korupcijom cvjeta.

Procjenjuje se da je za samo šest godina korupcija u Bosni i Hercegovini, progutala skoro devet milijardi maraka, a posljednji izvještaji revizora govore da je u Federaciji za samo dvije godine u javnim preduzećima bez konkursa zaposleno 73 posto radnika. Ovi podaci nameću pitanje da li bi u BiH bilo moguće usvojiti zakon, po uzoru na onaj francuski o moralnosti političkog života, poznatiji kao Makronov zakon, javlja Radio Slobodna Evropa.

Teško je i zamisliti, kažu analitičari, da bi BiH mogla usvojiti sličan propis poput francuskog zakona o moralnosti političkog života, kojim se između ostalog zabranjuje ministrima, poslanicima i članovima lokalnih vlasti da zapošljavaju vjenčane ili nevjenčane supružnike, roditelje i djecu pod prijetnjom kazne od tri godine zatvora i 45.000 eura. Zbog čega je tako nešto u ovom trenutku nemoguće i zamisliti najbolje objašnjavaju riječi Darija Jovanovića iz organizacije “Pod lupom”.

“Mi živimo u enormnom bezobraznom nivou političke korupcije u državi. Političko zapošljavanje, stranačko zapošljavanje se u ovoj zemlji dešava od pozicije domara do pozicije direktora i rukovodilaca različitih institucija i sektora”, kaže on.

U Bosni i Hercegovini nema dovoljno zdravog političkog tijela koje bi moglo da radi na donošenju zakona, poput Makronovog, smatra politička analitičarka Ivana Marić. Opozicija nije dovoljno jaka, niti ima velikog interesa za to, jer dok god su uslovi za rad političara ovakvi kakvi jesu malo ko će dobrovoljno odustati od takvih beneficija.

“U BiH se to ne može desiti jer kod nas ustvari cijelom politikom vlada organizirana mafija i kriminalne grupe. Kada bi se to desilo mi bi morali raspisati vanredne izbore, jer ne bi nam ostalo dovoljno političara da vode državu, kada bismo ih kaznili novčano ili kada bi oni podnosili ostavke zbog korupcije, organiziranog kriminala i zloupotrebe položaja. Takav jedan zakon je stoga neophodan i to što prije za BiH, dok još imamo ovo malo bogatstva koje nisu uspjeli da preusmjere u svoje budžete i na račune svoje porodice i svojih prijatelja”, dodaje Marić.

Za Tijanu Cvjetičanin iz organizacije ”Zašto ne?”, jasno je zbog čega je teško zamisliti usvajanje jednog ovakvog zakona u BiH. To je kako kaže, prije svega zbog činjenice da javne funkcije u BiH nose određene privilegije, koje i jesu najčešći motiv bavljenja politikom.

“Ako bi se usvojio, nisam sigurna kakvi su detalji tog zakona, ukoliko je on rigorozan u smislu rodbinskih veza, ne samo u nečijem kabinetu, već u cijeloj instituciji, mislim da bi to dovelo do temelja tog raščišćavanja čitavog javnog sektora koji je prepun ljudi koji su zaposleni ili po rodbinskim, stranačkim ili nekim drugim vezama ili drugim netransparentnim procedurama”, objašnjava ona.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić kaže da je nemoguće sličan zakon zamisliti ni u BiH niti u ostalim zemljama u okruženju koje se nalaze u procesu tranzicije. U BiH se prema njegovom mišljenju uspostavlja jedan klasični klasni poredak, u kojem je značajno uspostaviti jednu dominantnu vladajuću klasu.

“Možemo reći da su nepotizam, korupcija i takvi oblici djelovanja konstitutivni za politički establišment ne samo u BiH nego i zemalja u njenom okruženju. Zemlje u kojima se donose zakoni poput Makronovog zakona ipak imaju, koliko toliko, nezavisne institucije, poput sudstva i policije, iako s vremena na vrijeme one bivaju obilježene korupcijskim aferama, ali ipak jedno duže trajanje i iskustvo tih nezavisnih institucija čini te zakone provodljivim”, kaže Mujkić.