Samo prošle godine u Federaciji se desile najmanje 1.023 nesreće na radu

Čak 1.023 nesreće na radu u Federaciji BiH samo u prošloj godini zabilježene su u evidencijama Federalne inspekcije rada. Od tog broja osam radnika izgubilo je život, od čega su tri rudara. Povreda na radu sigurno ima i više ako se uzme u obzir da podatke nisu dostavile sve kantonalne inspekcije, a posebno ako se uzme u obzir da ih poslodavci sve i ne prijavljuju.

– Radnik je u poziciji da ne smije prijaviti povredu na radu jer može ostati bez posla, a poslodavci to vješto zataškaju. U Hrvatskoj, koja je u EU, poslodavcu ne pada na pamet da sakrije povredu nego trči da je prijavi – tvrdi Adis Kečo, stručni saradnik za pravne poslove Saveza samostalnih sindikata (SSS) BiH.

Aktuelni Zakon o zaštiti na radu datira još iz 1990. godine i u najmanju ruku je prevaziđen i neprimjenjiv, posebno ako se zna da su kazne izražene u bivšim jugoslavenskim dinarima!

Stoga svi s nestrpljenjem iščekuju novi zakon o zaštiti na radu koji se u formi prijedloga trebao naći pred federalnim poslanicima protekle sedmice na dvodnevnoj vanrednoj sjednici. Međutim, zakon je povučen s dnevnog reda jer se strahovalo da neće biti dovoljno poslanika koji bi za njega glasali s obzirom na to da dio zastupnika SDA nije bio tu, a iz Kluba SDP-a su rekli da ga neće podržati, iako su njegovo donošenje obećali sindikatu dok su bili u vlasti u prošlom mandatu.

Tako bi se ovaj prijedlog zakona trebao naći pred poslanicima na jednoj od idućih sjednica.

Iz Vlade, koja je zvanični predlagač ovog zakonskog propisa, uglavnom tvrde da je on moderan, priznaje sindikat kao partnera, uvodi novčane kazne i do 15.000 KM za poslodavce, olakšava rad inspekcija, radi na prevenciji, štiti posebno trudnice, mlade, invalide, starije radnike.

Trebala bi biti propisana i obaveza poslodavaca da vode evidenciju o povredama, o radnim mjestima s povećanim rizikom, a izvještaj o povredi na radu mora dostaviti inspekciji rada u roku od sedam dana od nastanka povrede.

– Ovo je krucijalni zakon koji je Savez samostalnih sindikata dugo tražio. Nekoliko puta je bio u proceduri, a zašto je Parlament FBiH bio kočničar da se donese, nije ni danas jasno – kaže Kečo.

On naglašava da bi primjena ovakvog zakona imala veliki utjecaj na poboljšanje zaštite radnika, ali i da mu je žao što nije prepoznat zahtjev da se napravi registar povreda u kojem će se navesti i životna dob stradalog, mjesto rada, povreda, i to ne zbog statistike, nego preventivnog djelovanja. Napomenuo je da nisu bili u prilici vidjeti konačan tekst zakona zbog neodržavanja sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH.

– Nadam se da će poslodavci shvatiti da im je radnik na prvom mjestu – dodao je Kečo.

Rizične mašine

Muhamed Pašukanović, glavni federalni inspektor rada, potvrdio je da su najčešće povrede u građevinarstvu, šumarstvu, metalnoj i namjenskoj industriji jer se radi s eksplozivom.

Do nesreća dolazi i usljed nesretnog slučaja, ali i zato što poslodavci ne poklanjaju puno pažnje zaštiti na radu ili imaju problem s nedostatkom novca za zamjenu rizičnih mašina modernijim.

Pašukanović se pribojava odredbe u predloženom zakonu po kojoj poslodavci trebaju donijeti akt o procjeni rizika za svako radno mjesto, jer nije sigurno hoće li to poslodavci iskreno učiniti ili će samo jedni od drugih prepisati.

– Također, mi imamo samo dva federalna inspektora zaštite na radu. Ovom segmentu je potrebno posvetiti pažnju ako hoćemo u Evropu. Što se tiče našeg rada, sada smo ograničeni. Donesemo rješenje o otklanjanju nedostatka pa onda provjeravamo je li ono izvršeno i ako nije, ide kazna za neizvršenje. Idemo okolnim putem. Ne možemo odmah dati prekršajni nalog. Novi zakon je u svakom slučaju bolji nego postojeći – dodao je Pašukanović.

Sami moraju nabavljati opremu

Mahir Semić, predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala BiH, tvrdi kako nije rijetkost u Bosni i Hercegovini da poslodavac radniku naredi da sam sebi nabavi šljem ili neku drugu zaštitnu opremu poput rukavica, radnih cipela, radnog odijela i da se to dešava u privatnom sektoru.

– Ljudi su primorani da rade u opasnim uvjetima i stradaju. Sredstva za zaštitu su minimalna. Ima slučajeva da rade i na mostu bez zaštite. Sve radi brzine – dodao je Semić, istakavši da ima i dobrih primjera gdje poslodavac zaista brine o radniku.

Ne smije biti zaštićenih

Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika FBiH, naglašava da su najteži uvjeti rada u rudnicima te da, iako investicije posljednjih godina popravlja stanje, još puno toga treba uraditi.

– Potrebne su i rigoroznije kazne i inspekcijski nadzori. Ne smije biti zaštićenih poslodavaca. Ali i radnici se moraju pridržavati svega što im je obaveza. Nemoguće je da se povrede na radu ne dešavaju, ali se moraju svesti na najmanju moguću mjeru – dodao je Husić.

Avaz