BiH: Niko nema što u nas imade, a mi, nažalost, čak ni to ne iskorištavamo

U regionu se istraživanjima društva u kojem žive i društvenih fenomena (a ima ih) sasvim ozbiljno bave u institutima, zavodima, na akademijama. Kod nas, upozorava dr. Jusuf Žiga, profesor na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Sarajevu, uglavnom, samo prazne riječi.

– Ja upirem prstom, imam probleme u struci, stalno urličem i kažem da me sramota hodati ulicom kao sociolog jer je sociologija kao nauka u takvom jadnom stanju, zapuštena, bez empirijskih istraživanja – kaže nam na početku dr. Žiga.

Podsjeća nas kako je sociologija fundamentalna društvena nauka čiji se smisao, u osnovi, svodi na dijagnosticiranje stanja u društvu. U BiH, dodaje on, sve što se radi, a tiče se dijagnosticiranja stanja, prazna je, diletantska, poluautsajderska priča.

– Postoje druge društvene discipline koje se s posebnih analitičkih aspekata bave proučavanjem određenih segmenata društva, ekonomija – ekonomijom, pravo – pravom, ali sociologija je bazična društvena disciplina i ona se svugdje u svijetu, u svakoj zemlji koja drži do sebe respektira i respektiraju se njeni stručnjaci, na njihove uvide se referiraju drugi, od njih polaze – ističe dr. Žiga.

Podučava nas kako je važno u svim naukama imati egzaktna istraživanja.

– Ne možete se baviti, recimo, ekonomskim razvojem, projekcijama razvoja ako nemate egzaktne pouzdane pokazatelje na šta ćete nasloniti ta istraživanja. Sociologija se kao bazična društvena disciplina primarno bavi dijagnosticiranjem stvarnog stanja, problema u društvu, prepoznavanjem komparativnih prednosti kao potencijalnog faktora koji bi se mogao iskoristiti, hendikepa kojih nema, a trebaju. Kako ih onda kompenzirati – pita dr. Žiga.

Bosna i Hercegovina, s tog stajališta, o svojim građanima i sebi ništa ne zna. Brojevi koji su nam ponuđeni nakon popisa stanovništva, na koji smo čekali 22 godine, nisu zapravo otkrili previše. Znamo koliko nas ima, gdje živimo, čime se bavimo, ali, u osnovi, to za jedno društvo ne znači ništa. Niti jedan popis na svijetu, baš kao ni brzopletno napravljene ankete ili istraživanja, neće dati pravu sliku ni stanja u društvu niti stvarnih problema.

Utoliko ih je teže i rješavati.

– Nama treba upravo to, znati s čime se suočavamo – kaže dr. Žiga i navodi primjer gotovo svakodnevnog jadikovanja da u BiH imamo bijelu kugu.

Trendovi su užasni, svaki bitan demografski trend je alarmirajući, o tome govore i ptice na grani.

– Ali nije to dovoljno samo konstatirati. Mora se ustanoviti zašto se, za koliko rapidno smanjio udio mlade populacije, povećao broj starijih, opala stopa prirasta i fertiliteta, porasla mortaliteta, smanjio se broj porodica, mladi odlaze, ruralna područja se prazne… Tako se to radi, napravi se ozbiljan uvid u situaciju – ističe dr. Žiga.

A kad je to sve tako i kad znamo kako se to radi, pitamo dr. Žigu zašto to ne radimo.

– Zato što smo se zapustili! Ne držimo do sebe! Društvo se zapustilo, ni o čemu ne vodi računa. I akademska zajednica je zapuštena. Oduzeo sam pravo sebi na šutnju i neprestano govorim da je nedopustivo da su se zapustili i oni što se zovu intelektualci. Oni su umislili da imaju pravo da se ponašaju kao da su anahroni, inertni, da ih je vrijeme pregazilo – otvoreno kaže dr. Žiga.

Nema prilike

Rukovodilac Instituta za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu, dr. Emir Vajzović, međutim, tvrdi da je Institut koji je pri fakultetu prava adresa za istraživanje i provođenje naučnoistraživačkog rada.

– Institut i FPN razvijaju naučnoistraživački rad, ali se jednako bave, recimo, i pitanjem prilagođavanja nastavnih planova i programa, kao i različitim aspektima unapređenja i izvođenja nastave na pet odsjeka u sklopu fakulteta: sociologija, politologija, komunikologija, sigurnosne i mirovne studije te socijalni rad – ističe dr. Vajzović.

No, priznaje i sam da nam puno toga nedostaje, da je stanje nauke i istraživanja proporcionalno stanju ostalih segmenata bh. društva.

– Sociološkim istraživanjima se bave svi i niko, ali su važnija pitanja ko se i kako koristi tim istraživanjima. Sociologija ima problem s bh. društvom, koje, kao što znamo, baš i nema puno interesa za nauku i istraživanje. Možda je zato bolje početi s pitanjima: ko bi trebao da naručuje i provodi sociološka istraživanja i kome ona trebaju? Dugi problem jeste i suštinsko nerazumijevanje naučnoistraživačkih potreba i uloge visokoškolskih institucija. UNSA se pretvara u naprednu srednju školu, dok se u isto vrijeme sistemski radi na devalvaciji visokoškolskih diploma s poplavom privatnih univerziteta bez nadzora i kontrole, neujednačenih standarda i obaveza…. – otvoren je i kritičan i dr. Vajzović.

No, dodaje, Institut na FPN-u već dvije godine posvećen je razvoju novih istraživačkih kapaciteta.

– Fokus je na najboljim studentima, kojima, kroz proces akreditiranog dugoročnog volontiranja, dajemo priliku da uče, razvijaju se, stječu radno iskustvo. Do sada je taj proces vrlo uspješan, na obostrano zadovoljstvo. Vidljivo je da mi imamo velike potencijale u mladim pametnim ljudima, ali da sistem, jednostavno, radi protiv njih. Oni su, očito, još jedna od žrtava sistemske korupcije – zaključuje.

Zato i žali što naši naučni istraživači nemaju pravu priliku, jer je BiH, prema njegovim riječima, „Meka za istraživače“.

– Reklo bi se: ”Niko nema što u nas imade, a mi, nažalost, čak ni to ne iskorištavamo” – dodaje dr. Vajzović.

Ova gorka šala, međutim, ne prikriva pravo ogorčenje činjenicom da nas ne zanimaju svjetski trendovi, multidisciplinarna istraživanja u oblasti umjetne inteligencije.

Kako dalje

– Mi za te teme i oblasti nemamo ni uvjeta, ni živaca, ni para, ni potencijalnih korisnika takvih istraživanja, jer se globalno (posebno mi regionalno) ne snalazimo baš ni s osnovnim elementima građanske pismenosti, političke, medijske, pa i informacijske – dodaje dr. Vajzović.

Za kraj, teško mu je odlučiti šta bi (da je sreće, para, mudrosti) trebalo biti u fokusu velikog istraživanja u BiH. Zna da bi trebalo spoznati gdje smo bili, gdje smo sada, a, što je važnije, gdje hoćemo ili kamo trebamo ići.

– Mislim da bi, definitivno, naš prioritet ili urgentna potreba morala biti revizija puta kojim bh. društvo odavno srlja, što uključuje i debelo promišljanje o pravcu za koji bismo se, ako nismo kolektivno mazohisti, svi morali opredijeliti – predlaže dr. Vajzović.

Šarena laža i pet hiljada frendova

– Dok se u svijetu moje kolege već 20 godina vrlo pretenciozno bave cyber sociologijom, virtuelnim svijetom, ovdje se moje kolege ponašaju kao da su u 19. ili 20. stoljeću. Spavaju! Kao da se to apsolutno ništa ne događa – jada se dr. Žiga.

U tom smislu, kaže, sve izgleda kao da nikoga nizašta nije briga.

– Koga je briga što gledamo našu djecu kako se stropoštavaju u ambis ovisnosti iz kojeg se neće moći izvući? Najbolji dio njihovog života prolazi, nisu se nizašta osposobili, sebi su stvorili šarenu lažu virtuelnog svijeta. Kad se otrijezne i shvate da nemaju niti jednog, a kamoli 5.000 frendova, kad ne budu mogli ništa početi, kad budu i dalje ovisni o internetu, postanu gori ovisnici od svih mogućih koje smo do sada priznavali, onda ćemo se brinuti – tvrdi dr. Žiga.

Manje ne može!

Naučnoistraživački rad bi, smatra dr. Vajzović, trebao biti važna potpora, baza za analizu, djelovanje i planiranje donosiocima odluka na svim nivoima vlasti u BiH.

– Izrada novih javnih politika, strategija i akcionih planova treba se zasnivati na ozbiljnim, temeljitim i često dugoročnim istraživanjima da bi se mogle donositi argumentirane odluke od javnog interesa. Nažalost, to često nije praksa, što je i razumljivo ako se zna da, prema posljednjim podacima, BiH u naučnoistraživački rad ulaže manje od 0,1 posto BDP-a, za razliku od, poređenja radi, SAD sa 2,7 posto, Slovenije sa 2,4 posto, EU, gdje je prosjek dva posto, Hrvatske sa 0,8, Srbije sa 0,7, da i ne spominjemo, recimo, skandinavske države, koje za nauku i istraživanje izdvajaju više od 3,7 posto bruto društvenog proizvoda – dodaje dr. Vajzović.

Kad već nemamo svoja, drugi nam kroje istraživanja: Ko je izračunao da smo mršavi, da brzo učimo jezike i još brže odlazimo iz zemlje

Kad već nemamo svoja, relevantna, prijeko potrebna naučna istraživanja, koja bi objasnila fenomen društva u kojem živimo, od ratnog, poslijeratnog, do svih promjena i pojava koje su nas sustigle tokom perioda koje desetljećima zovemo „tranzicijom“, onda dospijevamo i bez pitanja na raznorazne ljestvice.

Za medije su te grafike (pretenciozno bi ih bilo nazvati istraživanjima) dobre za popunjavanje prostora, služe umjesto horoskopa, a često su tema bezazlenih razgovora.

Tako nas se često sjete na portalu Bigthink.com i Twitter nalogu Terrible maps, pa tako saznamo u čemu smo rekorderi i po najboljem i po najgorem.

Tako, primjerice, podaci instituta za inozemne usluge, koji radi u sklopu američkog, navode da bi osoba čiji je maternji jezik engleski za 44 sedmice učenja svakog drugog dana mogla savladati naš jezik.

Ovih je dana objavljen izvještaj UN-a o tome koliko su narodi pojedinih zemalja sretni, a obuhvaćeno je njih 117. Mi smo na 57. mjestu, a najsretnija je Finska. Ispred nas su Slovenija na 47. i Hrvatska na 56. mjestu, dok su iza nas ostale Crna Gora i Srbija. Najnesretnija je Sirija.

Činjenica da su Bosanci i Hercegovci među najmršavijim narodima zaprepastila je mnoge, a nakon što je objavljeno istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije. Uzimajući u obzir ćevape, pite i slatko i slano koje obožavamo, teško je povjerovati u ovu listu. A, prema njoj, najdeblji su Turci.

Osim kao perolaka kategorija, u Evropi smo, prema istraživanjima, i zemlja s najviše političkih partija po glavi stanovnika. Prije dvije godine bilo ih je 149, a ovogodišnji izvještaj bit će gotov krajem mjeseca. Statistike su pokazale da na 30.000 stanovnika u našoj zemlji ide jedna politička opcija.

Obaramo rekorde i po odlasku visokoobrazovanih u zapadne zemlje. Svjetska banka je procijenila da je ukupni postotak emigracije visokoobrazovanih osoba iz BiH 23,9 posto, dok je doktora 11,1 posto. Svjetski ekonomski forum BiH je stavio na peto mjesto na osnovu postotka odlaska studenata i visokoobrazovanih kadrova.

Avaz.ba