Pijemo flaširanu vodu, izvorišta ugrožena – Može li se BiH zaista pohvaliti bogatstvom i kvalitetom najznačajnijeg prirodnog resursa?

Rečenica da je “BiH u vrhu evropskih zemalja po bogatstvu prirodnih izvorskih voda” već odavno je kliše, a u tu konstataciju neki od nas su počeli sumnjati i sa rezervom uzimati. Jer, kako drugačije postupiti ako se sagleda činjenica da glavni grad ne može obezbijediti kvalitetno snabdijevanje vodom, a da istovremeno na godišnjem nivou BiH uveze čak 150 miliona litara flaširane vode.

Zato se postavlja nekoliko pitanja – Da li je BiH zaista toliko bogata prirodnim čistim vodama, koliko su zagađene, kakav je kvalitet vode koju pijemo, te kako se vlasti ophode prema ovom resursu, jer kako kažu naši sagovornici na ovu temu, na 244 rijeke u BiH planirana je izgradnja 300 mini hidroelektrana.

Profesor Čedomir Crnogorac sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci objašnjava za eKapiju da po kriterijumima koje propisuje Međunarodna asocijacija za vodne resurse (IWRA), BiH spada u države koje su srednje bogate vodom. Naime, prema tim kriterijumima zemlje veoma bogate vodom imaju više od 20.000 m3 vode po stanovniku, bogate vodom od 10.000 do 20.000 m3, srednje bogate vodom od 5.000 do 10.000 m3 vode po stanovniku, siromašne vodom su one zemlje koje imaju od 2.000 do 5.000 m3, te veoma siromašne sa manje od 2.000 m3. S obzirom na to da BiH ima na raspolaganju 8.030 m3 vode po stanovniku, to je svrstava u red zemalja srednje bogatih vodom.

– BiH nije toliko bogata pitkim vodama koliko smo mi sebe u to ubijedili. Još jedan problem je što smo sami eutanazirali brojne izvore kvalitetne pitke vode koji su imali značajan potencijal za flaširanje. Tu mislim na izvorišta Vrbanje, Govze, Studene, Jalove, Krušnice… Više od 500 koncesija je dato za izgradnju malih hidroelektrana u RS i FBiH. Jedina sreća je što još nisu sve izgrađene.

Kako ističe Crnogorac, svjedoci smo stalnog ataka na riječne mreže RS i FBiH izgradnjom malih hidroelektrana (MHE), kao i eksploatacijom šljunka i pijeska. Prilikom izgradnje MHE, objašnjava, životna sredina morala bi da bude zaštićena i oplemenjena, a ne ugrožena i devastirana kao što je sada slučaj.

– Dosadašnja proučavanja riječne mreže RS i FBiH imala su karakter nepotpunog istraživanja, jer nedostaju brojni relevantni podaci da bi se moglo sagledati cjelokupno stanje životne sredine u slivovima i lokacijama MHE na prostoru BiH.

Crnogorac dodaje da lokacije većine planiranih mini hidroelektrana u RS i FBiH predstavljaju područja visokoproduktivnih ekosistema.

– Prema našim raspoloživim podacima, vodoprivredno planiranje sliva mnogih rijeka u RS, izuzev Drine, Bosne, Vrbasa i Une, nije do sada kompleksno vršeno, a ne postoji ni vodoprivredna osnova za većinu vodotokova u FBiH. Eventualna, ali i neophodna buduća istraživanja i dokumentacija na osnovu njih, predstavljaće kvalitetnu osnovu da se odrede smjernice i uslovi za korišćenje riječne mreže RS i FBiH u narednim prostorno planskim dokumentima.

Kakvu vodu pijemo

Crnogorac smatra da većina stanovništva nema realnu sliku o stanju i kvalitetu vodovodne mreže u Bosni i Hercegovini.

– Da li smo svjesni starosti vodovodne mreže, materijala od kojeg je građena, da li su te stare cijevi, od kojih su neke stare i više od 80 godina, već perforirale i da li dolazi do podzemnog miješanja čiste i kontaminirane vode? Drugo, ko nam može reći da li se, gdje, kada i u kom obimu vrši hlorisanje voda namijenjenih stanovništvu i privredi, posebno u preradi i konzerviranju voća i povrća, proizvodnji sokova, piva… Mislim da ne postoje adekvatne analize stvarnog stanja.

Poseban problem u vodosnabdijevanju, objašnjava Crnogorac, ima Sarajevo.

– Problemi vodosnabdijevanja Sarajeva nisu od juče. Kad ne reagujete pravovremeno, onda dolazite u poziciju da se zadužujete. Ako je u pitanju novac od 20 mil EUR koji će biti usmjeren samo na sanaciju vodovodne i kanalizacione infrastrukture, teško da će to biti put za povećanje kvaliteta vode. Sadašnji kvalitet vode se samo može poboljšati zaštitom izvorišnog pojasa, odnosno izvorišta – Trnovo, Vrelo Bosne, ali ne možete davati koncesije i prodavati izvorišni pojas “bijelom svijetu”, a očekivati kvalitet vode. Neka se Sarajlije zamisle za Vrelo Bosne i cjelokupni akvifer tog prostora.

Da se vlasti, a i mi sami neodgovorno ponašamo prema najznačajnijem prirodnom resursu smatra i Jelena Ivanić iz banjalučkog Centra za životnu sredinu.

– Država se veoma neodgovorno odnosi prema ovom resursu. Sarajevo se već bori sa nestašicom vode. Rijeke nam služe kao prečistači otpadnih komunalnih voda. Da imamo više industrije vjerovatno ne bismo imali više pitke vode. Na skoro svakoj od rijeka je planirana izgradnja hidroelelktrana – na 244 rijeke 300 hidroelektrana. Hidroelektrane mijenjaju kvalitet vode, uništavaju riječna korita i mijenjaju biodiverzitet u rijekama.

Voda iz česme ili flaširana

Ivanić ističe da je voda iz slavina, čiji se kvalitet kontroliše na dnevnoj bazi, daleko kvalitetnija od flaširane, jer flaširana, ma koliko ona bila izvorska, čista i kvalitetna, stoji u plastičnim flašama dug period prije konzumacije.

– Poznato je da plastika vremenom otpušta određene materije koje tu vodu kontaminiraju. Takođe, nakon konzumacije te vode ostaje plastična flaša kao otpad. Kod nas još nije riješen problem reciklaže i razdvajanja otpada, te je zaključak da je mnogo zdravije i jeftinije, kako za nas tako i za životnu sredinu, konzumirati vodu iz česme.

Profesor Čedomir Crnogorac sa banjalučkog PMF-a djelimično dijeli ovo mišljenje. Smatra da mali broj potrošača flaširanih, odnosno stonih voda, ne zna šta znače hemijski simboli na etiketama tih voda, odnosno kako pojedini minerali utiču na ljudski organizam.

– Ljekari upozoravaju da takozvane kisele vode i visokomineralne vode treba konzumirati u manjim količinama, 1 do 2 čaše dnevno. Konzumiranje u većim količinama negativno utiče na rad bubrega. Mlađoj populaciji se takođe ne preporučuju visokomineralne vode.

Dijeli savjet da je za djecu do 7 godina preporučljiva konzumacija flaširane jedino ako se ta voda prokuva. Većina kupovnih voda, kaže, puni se na izvorima i one uglavnom nemaju postupak hlorisanja, tako da pri nepravilnom skladištenju u prodavnicama ili nepravilnom čuvanju nakon kupovine, ove vode mogu biti bakteriološki kontaminirane.

– Ono što bi svaka osoba, koja kupuje i konzumira flaširanu vodu, trebalo da zna jeste, prije svega, značenje hemijskih simbola na naljepnicama tih voda, kao i vrijednosti koncentracije minerala sadržanih u tim vodama. Bitno je znati da, od biološki aktivne količine minerala zavisi njihovo dejstvo na naš organizam.

Slobodana Šubara/eKapija.ba