Sead Ćerimović: Svi na Bilino polje da pomognemo Čeliku!

Razgovarali smo sa Seadom Sejom Ćerimovićem, nekadašnjim vođom navijača NK Čelik, popularnim Smogovcima, kako su se zvali prije nego što su postali Robijaši.

Sastanak u Šadrvanu

Sejo je podsjetio na prošla vremena, gostovanja sa omiljenim klubom širom ex-Jugoslavije, te kako je to sve izgledalo prije i kako izgleda sada.

Bili ste vođa navijača Čelika, Smogovaca.

– Mi smo bili raja, družili se, išli zajedno na utakmice i pratili svoj Čelik. Uvažavali smo se, dijelili i dobro zlo. Ja sam bio lider Smogovaca. Nisam smatrao da ja više volim klub od nekog drugog. Mislim da sam opravdao ukazano povjerenje jer me i dan-danas uvažavaju u Zenici i širom bivše Jugoslavije.

Otkud to ime?

– U to doba navijačke skupine su dobijale imena po nečemu po čemu je bio poznat njihov grad. Mi smo, naravno, bili poznati po Željezari, pa smo dobili ime po smogu koji je dolazio odatle. U to doba je to bilo popularno. Ali, kako je vrijeme odmicalo, vidjeli smo da je to ime bilo staromodno, zaostalo i odlučili smo promijeniti ga. Navijači Sarajeva su se nazvali Horde zla, navijači Željezničara – Manijaci, navijači Partizana – Grobari… Na sastanku održanom u kafani Šadrvan smo dogovorili da se nazovemo Robijaši jer to takođe simbolizuje nešto po čemu je Zenica poznata, a to je zatvor. Dakle, Robijaši su osnovani 1988, a za vođu smo izabrali Harisa Švraku. Odabrali smo pravo ime. Jako. Kud ćete veće opasnosti od te da vam u grad dođu robijaši iz Zenice.

Nema kutka eks-Jugoslavije u kojem niste bili?

– Bio sam sigurno po 10 puta u svakom gradu. U Beogradu najviše. Imali su najviše klubova. OFK Beograd, Partizan, Crvenu zvezdu, Rad, Zemun…

Kojih utakmica se najradije sjećate?

– Jedna od najvećih je bila utakmica u Solinu kada je Čelik obezbijedio ulazak u Prvu ligu. Uvijek bih izdvajao tu utakmicu kad bi me pitali. Ovoga puta neću. Izdvojiću utakmicu u Prištini u posljednjem kolu prvenstva kada je Čelik pobijedio 3:2 i izborio opstanak u Prvoj ligi Jugoslavije. Oženio sam se nekoliko dana prije tog meča. Radila se kuća, krečila. Puk’o mi je film, sve sam ostavio i suprugu i stan koji se radio i na željezničku stanicu. Sam. Tamo me sreo jedan kolega i upitao gdje to idem. Odgovorio sam da idem u Prištinu gledati Čelik. Rekao je da će sa mnom. Došli smo u Prištinu. Borili smo se za opstanak, kao i Priština, Sutjeska i neke druge ekipe. Nije počelo dobro, Priština je povela 2:0. Nekoliko minuta prije kraja spiker na stadionu je rekao rezultat iz Nikšića, gdje je Sutjeska vodila protiv Crvene zvezde i čitav stadion je počeo navijati O Čeljik, o Čeljik… Igrači Prištine su se počeli sklanjati i Čelik je postigao tri gola i ostvario pobjedu koja ga je ostavila u ligi. Treći gol postigao je Milorad Mišo Ratković, čovjek koji će nekoliko godina kasnije sa Zvezdom osvojiti Kup šampiona i postati i klupski prvak svijeta.

Uzimali, ali ne i davali

Čelik su tada kaznili oduzimanjem šest bodova u narednoj sezoni i nismo se te sezone uspjeli spasiti. Organizovao sam velike proteste. Skupilo se 3.000 navijača i htjeli smo krenuti za Beograd, ali nam nije dozvolila milicija.

Čitave porodice Zeničana bile su srcem uz Čelik…

– Imao sam dva mlađa i dva starija brata. Svi smo navijali za Čelik. Jedan je poginuo u ratu, drugi u Željezari. Nama su fudbal i naš Čelik duševna hrana.

Čelik se vraća u život nakon dolaska investitora. Vaš komentar?

– Želim zahvaliti svim ljudima koji su učestvovali u tome da dođu investitori. Svi znamo da je gradonačelnik Kasumović u tome bio glavni. Hvala svima koji su se proteklih godina borili za bolje dane Čelika. Ne treba zaboraviti ni NGG Za Čelik, koji su započeli ozbiljnu priču. Kasnije se malo skrenulo s kolosijeka, ali su ljudi ispravili koji su bili vezani za Čelik koji nisu gledali interese. Konačno je došao investitor iz Turske kojeg smo svi željno čekali. Većina ljudi koji su bili u klubu su uzimali, a nisu ništa davali klubu. Nas interesuju pobjede, jaka ekipa za koju možemo navijati, koja će se u dogledno vrijeme boriti za Evropu.

Koja je Vaša poruka navijačima?

– Pozivam ih da dođu protiv Viteza i pomognu bodreći svoj klub da se krene uspješno u ovu priču. Na nama je da navijamo, ne treba se petljati u klupsku politiku. Trebamo biti svi k’o jedan, poručio je Sejo na kraju razgovora.

Oslobođenje.ba