Priča o dedi koji prodaje jaja: ‘Uzela bih samo deset, ali ako ćete mi dati za dvije i po marke’

Poučna priča koju smo pronašli na Facebooku! Vrijedi je pročitati, piše Crna Hronika BiH.

Čekajući svog prijatelja ispred restorana starija gospođa je primijetila preko puta ulice straca koji prodaje jaja. Prešla je ulicu i prišla mu…

– Jesu li to vaša domaća jaja?

– Ova desno su od mojih koka, a ova druga su od dvije žene što stanuju blizu mene. Jutros nisu mogle doći, pa sam im ja ponio da prodam.

– Onda dobro, važno mi je samo da su domaća. A koliko vam koštaju?

– Pa eto trideset komada prodajem za devet maraka.

– Puno mi je trideset. Uzela bih samo deset, ali ako ćete mi dati za dvije i po marke.

– A dobro, uzmite koliko vam treba. Svakako ste mi sefte jer ni jedno od jutros nisam prodao.

Gospođa je uzela svojih deset komada jaja, i sva sretna što je spustila cijenu pretrčala ulicu i s prijateljem ušla u restoran. Nakon završenog ručka konobar je donio račun na iznos od četrdeset i šest maraka. Izvadila je iz novčanika pedeset maraka, nasmiješila se konobaru i rekla: “Zadržite kusur.” Za konobara je to sasvim u redu jer je navikao da mu se ostavlja.

Zapitajmo se kakva je to sreća i uspjeh, kada od tih časnih i poštenih ljudi koji se bore da prežive pokušavamo uzeti i to malo, snižavanjem cijene njihovog proizvoda i rada.

Zapitajmo se da li smo ostavljanjem bakšiša nakon skupih ručkova, plemeniti i velikodušni. Ili…