13.12.
Prema podacima Štaba Civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona, na ovom području je uništeno 80 kuća. Najveću opasnost predstavljala su klizišta i odroni koji su ugrožavali cijela naselja, pojedinačne objekte i komunikacije. Danas, tri godine i osam i po mjeseci kasnije, slika je potpuno drugačija. Uglavnom su popravljene ceste, sanirane kuće koje su se mogle sanirati, uklonjene one koje su predstavljale opasnost.
Pogled na Željezno Polje/Muhamed Tunović
Apokaliptičnih slika koje su se mogle vidjeti nakon prirodne nesreće, danas i nema. Istina, ima kuća koje nisu srušene, ali su toliko oštećene da se ne mogu popraviti da bi se u njima ponovo živjelo. Njih je najviše u mjestu Čole, smještenom uz glavnu cestu i rijeku.
OŠ “Abdulvehab Ilhamija” u Mjestovoj Ravni/Muhamed Tunović
A upravo u Čolama, koje su imale 26 porodica i oko stotinu stanovnika, malo šta je obnovljeno. U maju 2014. mjesni mesdžid pomjeren je 150 metara, a kuća Asmira Tutnjića završila u drugoj mjesnoj zajednici, prevalivši put od nevjerovatnih 750 metara!
Loše su prošla sela Balačići, Šahmani i Mjestova Ravan. Tamo je bilo na desetine klizišta. Zbog velikog klizišta danima su u cestovnoj blokadi bila sela Biljevina, Ivlje i Delići, koja srećom nisu stradala. Puta za Jastrebac, tamo kuda je prolazio, više nema.
Aganović: Teško je kao i svugdje/Muhamed Tunović
– Danas je stanje znatno bolje nego je bilo nakon onih katastrofalnih poplava i pokretanja klizišta. Posebno kada je u pitanju putna infrastruktura. Istina, nije u cijelosti završeno što smo planirali kada su u pitanju putevi, ali bi trebalo biti dosta toga urađeno u 2018. godini. U martu bi trebalo da se završi dio puta prema Biljevini. Što se tiče života i rada u mjesnoj zajednici Željezno Polje, teško je kao i svugdje u našoj zemlji. Ljudi su uglavnom uzgajali maline, uzdali se u to, ali kriza je. Ponavljam, u odnosu na to kako je bilo nakon prirodne nesreće u maju 2014, sada je stanje odlično, kazao nam je Mehmed Aganović iz mjesne zajednice Željezno Polje.
Dodao je da su ljudi ovog kraja okrenuti sebi i jedni drugima, preciznije da su svjesni da samo mogu živjeti od svog rada.
Takav je mentalitet ljudi u Željeznom Polju.
Grade se vikendice
– Prije rata ljudi su dosta bili vezani za Zenicu. I sam radim u Zenici. Daleko je putovati do tamo, put je bio loš, pa su se ljudi okrenuli nekim poslovima koje sami mogu raditi. Okrenuli su se boljem životu, lakšem. Neki uzgajaju maline, neki rade druge poslove… Malo je ko odselio iz Željeznog Polja. Otišle su porodice kojima su uništene kuće. Vjerujte, u drugim ruralnim mjestima više je ljudi otišlo nego što je odavde. Recimo u Babinu kod Zenice čitava sela su napuštena ili u Brnjicu kod Kaknja gdje je dosta ljudi otišlo. A kod nas su u posljednje dvije godine počeli i vikendice praviti ljudi sa strane, istakao je Aganović.
Iz ovog kraja su ljudi odlazili i u inostranstvo, prvenstveno Švicarsku i Njemačku, ali nisu zaboravili rodni kraj. Ili su se vraćali da žive tu ili su obnavljali kuće da bi mogli dolaziti u ljetne ili zimske mjesece.
U zaseoku Čole mnoge kuće se ne mogu ni obnoviti/Muhamed Tunović
– Velika je stvar da ti ljudi ne okreću leđa Željeznom Polju. Odu, rade, vrate se i to je to. Niko od njih nije otišao definitivno odavde, da se ne namjerava vratiti, ustvrdio je Aganović.
/Muhamed Tunović
Aldin Mujić, direktor Osnovne škole “Abdulvehab Ilhamija” u Željeznom Polju, rekao nam je da je od poplava do danas škola u potpunosti renovirana.
Mujić: Škola je renovirana/Muhamed Tunović
– Iako je bila djelimično oštećena u maju 2014, možemo reći da danas izgleda kao da se ništa nije desilo. Što se tiče broja učenika, otprilike smo na tom nekom nivou od 460 đaka. Kao i sve druge škole, pogotovo u ruralnim sredinama, opterećeni smo problemom odlaska mladih. Još smo mi velika škola i škola koja ima dobre uslove za rad, smatra Mujić.
Pozitivna stvar je, vele naši sagovornici, da mladi ljudi iz ovog kraja kad postignu neki uspjeh, sa ponosom i dalje govore da su iz Željeznog Polja. I Damir Hadžić, nekadašnji fudbaler Sarajeva, uvijek je s ponosom govorio da je iz Željeznog Polja. Ljudi su vezani za ovo mjesto. Veliko je mjesto, ima jaku dijasporu, infrastruktura se solidno razvija. Odvojeni su od drugih i upućeni jedni na druge.
Balačići: Potpornim zidom protiv klizišta /Muhamed Tunović
– Što se tiče infrastrukture, svake godine od poplava u maju 2014. se uradi ponešto. Ovo je zajednica u koju se zaista dosta ulaže. Pogotovo je u prošloj godini urađeno puno, a imamo najave da će tako biti i u 2018. Radi se na sanaciji dotrajalih puteva i onih koji su oštećeni. Mislim da će nam do kraja ove godine biti u potpunosti sanirani putevi. Nadamo se da će se sanirati i veliko klizište u Mjestovoj Ravni gdje se nalazi i škola. To je najveće klizište koje se pokrenulo 2014. u Željeznom Polju. Sanacija tog klizišta još nije počela. Imamo informacije da su odobrena sredstva i da će u ovoj godini biti izvršen dio sanacije. Možemo smatrati da je škola, dok se to ne sanira, još u nekoj opasnoj zoni, ustvrdio je Suvad Hadžić, jedan od začetnika proizvodnje malina u Željeznom Polju.
Kriza u malinarstvu
A kada je riječ o malinarstvu, pojasnio je Hadžić, ono je u kompletnoj regiji zapalo u veliku krizu, možda i najveću od 2001. godine do danas.
Hadžić: Loša otkupna cijena/Muhamed Tunović
– To se desilo iz tri razloga. Prošle godine smo imali sunovrat, znači raspolovljenu otkupnu cijenu koja je izazvala veliko nezadovoljstvo među proizvođačima. Od prošle godine se loš sadni materijal odrazio na kvalitet plantaža, tako da se i veliki broj plantaža suši. I treći razlog koji je evidentan jeste činjenica da su mnogi ljudi, pogotovo mladi, iskoristili priliku i našli posao jer se otvorilo tržište rada, našli su bolje plaćene poslove i napustili ovu granu. Procjene su da će i 2018. godina biti veoma teška zbog otkupne cijene i mislim da je upitna dalja proizvodnja u obimu u kojem je bila. Ako se otkupne cijene ne povećaju, mnogi će prestati uzgajati maline. Jer, ono što nije isplativo ne treba da se radi, naglasio je Suvad Hadžić.
Oslobođenje
