Seksualna ovisnost postoji i u BiH je češća kod muškaraca

Iako zna biti destruktivna, često nije dijagnosticirana. Razgovarali smo s Arminom Čerkić dipl. psihologinjom i porodičnom psihoterapeuticom, ICI Life Coach, koja nam je pojasnila šta je zapravo ovisnost o seksu i koji su njeni uzroci.

“Seksualna ovisnost se može razumjeti kao napredni poremećaj intimnosti kojeg karakterizira kompulzivni nagon za seksualnim mislima i djelovanjem. Kao i kod svih ovisnosti, negativni utjecaj na porodicu, prijatelje i partnere je povećavan kako se disfunkcionalnost razvija.

S vremenom, osoba obično mora povećavati ovisna ponašanja da bi postigao isti rezultat. Istraživanja iz ove oblasti su pokazala da seksualni ovisnici djeluju ne iz potrebe za zadovoljenjem seksualnog nagona, nego radije iz disfunkcionalnog odnosa prema moći, kontroli, osveti, dominantnosti ili čak i iskazivanju bijesa”, pojasnila je Čerkić.

Za neke osobe, ponašanje se ne razvija dalje od kompulzivne masturbacije ili pretjerane upotrebe pornografije putem kompjutera. A kod drugih se mogu primijetiti i ponašanja koja uključuju prekršajne aktivnosti kao egzibicionizm, voajerizam, seksualni napadi ili čak silovanja.

Seksualni ovisnik će nastaviti s upuštanjem u određene seksualne 
aktivnosti iako je moguće da ponašanja sa sobom nose određene 
zdravstvene, sigurnosne ili finansijske rizike.

“Seksualna aktivnost spada u normalne ljudske nagone. Kao nagon za spavanjem ili jelom, tako imamo i nagon za reprodukcijom koji se iskazuje seksualnim činom između partnera. Iako se neke osobe odluče na život bez seksualne aktivnosti zbog kulturoloških ili religijskih razloga, funkcionalne odrasle osobe imaju jaku želju za seksom. Upravo nedostatak interesa za seks može biti signal za medicinski ili psihološki problem.

Upravo kada seksualno ponašanje ima utjecaj na svakodnevno funkcioniranje osobe i
sprječava obavljanje uobičajenih aktivnosti, tada se treba konsultirati sa osobom koja je obučena za podršku i pomoć”, poručuje naša sagovornica.

Kada to seksualne igre i maštarije prelaze granicu "normalnog" i postaju ozbiljan zdravstveni problem?

“Ovo je pitanje na koje seksualni partneri ravnopravno trebaju dati odgovor. Sve što je
dogovoreno između dvoje ljudi i ne ugrožava jednu osobu se smatra normalnim seksualnim ponašanjem. Kada seksualno ponašanje u bilo kojem obliku ugrožava osoba ili se ne dešava uz pristanak druge odrasle osobe tada se ne radi o dogovorenom seksualnom činu već o nekom obliku zloupotrebe”, dodala je Čerkić.

Seksualna ovisnost velikog utjecaja na partnerski odnos. Vrlo je izazovno za drugog partnera tolerirati kontinuirana seksualna ponašanja koja mogu, ali u većini slučajeva ne uključuju samog partnera.

“Osobe sa kojima sam se sretala tokom svog rada, imale su poteškoće u reguliranju partnerskog odnosa koji bi često uključio treću osobu u partnerski odnos, ali ne i u vidu seksualne disfunkcije zadovoljenja nagona. Naše društvo ne pravi veliku razliku između aktivnog seksualnog ponašanja i potencijalne sklonosti ka čestom mijenjaju partnera posebno ako se radi o muškoj osobi. Na taj način ovo i slična ponašanja ostaju neidentificirana od porodice ili prijatelja dugo vremena”, podsjeća psihologinja Čerkić.

Podaci o broju mogućih seksualnih ovisnika u našoj zemlji ne postoje. Istraživanja o ovoj temi bi trebala uključiti uključiti pristup i saradnju sa organima policije, pravosuđa, socijalnih i zdravstvenih službi da bi stekli objektivan uvid u ovo polje.

U studijama koje su rađene zabilježeno da je prosječna zastupljenost ove disfunkcije je od tri do šest posto kod opće populacije, a ipak je nešto češća kod muškaraca nego kod žena.