Istraživanja potvrđuju da djeca gube kontakt s prirodnim svijetom: Roditelji, nemojte to dopustiti!

Prema novijim istraživanjima, djeca su izgubila dodir s prirodnim svijetom i ne mogu identificirati uobičajene životinje i biljke

U anketi koju je proveo časopis BBC-a Wildlife, polovica mladih u dobi od 9 do 11 godina, nisu bili u mogućnosti prepoznati sitnog pauka s vrlo dugim i tankim nogama, hrastovo drvo, plavu sjenicu i cvijet plavi zvončić.

Istraživanje je također uočilo da je igranje u prirodi za djecu najmanje popularan način korištenja njihovog slobodnog vremena te da bi radije bili sa prijateljima ili se igrali na računalima, nego otišli u šetnju i igru na otvorenom, piše Avadhuta.

Anketa je ispitala 700 djece da prepoznaju razne slike biljaka i životinja. Samo polovica ispitanika je mogla prepoznati cvijet plavi zvončić, 54 posto je prepoznalo plavu sjenicu i 45 posto ih je moglo prepoznati hrast. Manje od dvije trećine (62 posto) prepoznalo je žabe i 12 posto ih je znalo što je jaglac. Djeca su bila puno bolja pri prepoznavanju crvendaća (95 posto) i jazavaca.

Gospodin David Attenborough, upozorio je da djeca kojima nedostaje razumijevanje prirodnog svijeta, kasnije kada odrastu neće voditi brigu o okolišu.

“Divlji svijet postaje tako udaljen od djece da oni nemaju više kontakta sa njime”, rekao je, “i interes o prirodnom svijetu i okruženju ne razvija se kako bi trebao. Nitko neće ići u zaštitu prirodnog svijeta, osim ako ga ne shvaća.“

Fergus Collins, iz BBC-evog časopisaWildlife rekao je “mnogo djece ne provodi dovoljno vremena igrajući se u zelenom okruženju uživajući u otvorenoj prirodi – to je nešto što su starije generacije uzimale zdravo za gotovo”.

Iznenađujući je bio veliki broj djece, koja su pogrešno prepoznala plave zvončiće kao lavandu, a jelena su zamjenili kao antilopu.

Daždevnjaka je 42 posto djece zamjenilo za guštera, dok su za jaglac mislili da je maslačak.

Za proširenje jaza između djece i prirode, stručnjaci su okrivili roditelje koji su prezaštitni i neke konzervatiste koji imaju neprijateljskom stavu prema djeci, jer strahuju da će djeca oštetiti okoliš. Kažu da je nedostatak  igre u prirodnim sredinama  vitalan za dječji socijalan i emocionalni razvoj.

Dr. Martin Maudsley, koji radi za Playwork partnerstvo, na Sveučilištu u Gloucestershiru, rekao je da su odrasli postali previše zaštitni prema divljim mjestima: “Osjetljivosti okoliša ne smije biti prioritet nad djecom.”

On je rekao: “Igra je primarni mehanizam kroz koji se djeca povezuju sa svijetom, i prirodna okruženja su posebno privlačna, inspirirajuća i zadovoljavajuća za djecu. Nešto se čarobno događa kada se djeca i prirodna prostranstava pomiješaju.“

Hayat