Stari zanati u BiH polako izumiru i odlaze u zaborav

Zainteresovanost mladih za zanate sve je manja i manja. Ni porodični posao ne žele nastaviti. Sve je više zanata koji polako odlaze u zaborav jer niko ne želi da se time bavi, a i kupovna moć je natjerala mnoge da zatvore svoje radnje.

Prije nekoliko decenija stari zanati su bili glavni izvor prihoda, no danas polako odlaze u zaborav. Jedan od takvih zanata je i obućarski.

“Obućarski zanat nažalost već odavno lagano ide, ali u zadnje vrijeme to već ubrzano izumire, jednostavno nema više interesovanja ni mladih za ovim zanatom“, govori Nedžad Spahić, obućar.

Da stari zanati polako izumiru, to najbolje pokazuje obućarski zanat koji danas broji svega nekoliko radnji u Sarajevu. Kako kažu sarajevski obućari ovaj zanat polako odlazi u prošlost, a generacije koje dolaze sigurno neće ni znati čime su se bavili njihovi preci.

Razlog tome je kupovna moć, koja je prema riječima Maide opala, te svakako dolazak kineske robe, koja je povoljnija, ali ne i kvalitetnija.

“Nažalost mislim da obućarski zanat na čaršiji, ovdje u Sarajevu izumire. Nisam pričala sa drugima, ali po onome što vidim mislim da je nekako to to. Kao što sam već rekla ima puno jeftinije i veće ponude što ručni rad ne može stići u korak s tim“, izjavila je Maida Ablaković.

I zainteresovanost mladih za zanatima sve je manja i manja.

“Mi smo davali puno puta oglase i objavljivali konkurse da primimo mlade ljude bez obzira na školstvo što ne pravi stručno radnika, mi smo bili voljni da naučimo sami radnika da radi , međutim interesovanje nije malo nego nikakvo“, kazao je Nedžad Spahić, obućar.

Obućarsku radnju “Dizdarević” na Baščaršiji 1933. godine je otvorio Maidin deda, nakon njega ovaj porodični zanat je naslijedio njen otac, a potom ona. No, ona je prije pola godine od obućarske radnje napravila kafić.

“Otac mi je vrlo realan i on je znao da obućarstvo više nije taj zanat, da više ne može, da mu je došao kraj i znao je da trebam naći nešto za sebe. Bilo mu je vrlo teško doći ovdje i vidjeti ovaj oblik radnje. Sretan je što sam još uvijek zadržala to svoje i što se još uvijek zna da je bio tu i da je nešto napravio“, priča Maida Ablaković.

Jedini način da se obućarski zanat spasi od zaborava prema riječima obućara Spahića jeste poticaj mladima, te da se u školstvo uvrsti i obućarski zanat.

N1