Da li je svako skidanje sa interneta piraterija?

Najveće istraživanje do sada o dijeljenju datoteka preko interneta pokazalo je da korisnici nisu pohlepni ili škrti, već da – za razliku od zakonodavaca – jako dobro razumiju digitalni svijet.

Filmove, muziku, knjige i ostale datoteke dijelimo s drugima zato što prvo želimo da provjerimo sviđa li nam se nešto od toga prije nego što to zaista kupimo.

Drugi razlog je taj što u tom trenutku ne postoji nijedan drugi način da to nabavimo legalnim putem, a treći je zato što nam je nešto od toga preskupo i skidanje datoteka s nekog sajta je jedini način da do toga dođemo.

Ovo su rezultati dvogodišnjeg istraživanja koje je provela Cybernorms Research Group sa Univerziteta u Lundu u Švedskoj, a istraživanje je napravljeno u saradnji s Torrentfreakom i Pirate Bayom, odnosno njihovim korisnicima, i najveće je istraživanje ovakve vrste dosad.

Ne žele da čekaju mjesecima

Rezultati su pomalo iznenadili i same autore istraživanja, a jedan od začetnika projekta Marsin de Kaminski ističe da su korisnici, koje gotovo uvijek svi nazivaju piratima zbog onoga što rade, u istraživanju jako dobro objasnili šta misle o konceptu autorskih prava u digitalnom svijetu.

‘Uvijek je najlakše reći da je dijeljenje datoteka preko interneta naprosto neka vrsta pohlepe, lijenosti, škrtosti ili lopovluka. Naše istraživanje je pokazalo da korisnici to ne rade samo zato što je nešto besplatno. Odgovori koje smo od njih dobili, a većina njih nije odgovorila samo jednom rečenicom, jako dobro ilustruju situaciju na tržištu’, navodi Kaminski.

Naime, gotovo da nema korisnika iz neke zemlje koji nije naveo problem nedostupnosti određenih sadržaja, prije svega muzike i filmova. Kaminski kaže da se dosta sadržaja, pogotovo televizijskog, još uvijek prvenstveno nudi domaćoj publici, a tek kasnije publici u ostalim zemljama.

Međutim publika ne želi baš uvijek da čeka mjesecima da joj nešto postane dostupno, a i pitanje je na kojem tržištu će se neka serija ili film uopšte prikazati i tako je dijeljenje na sajtovima poput Pirate Baya i hiljadama sličnih za neke jedini način da tog sadržaja dođu.

Zakone donose u neznanju

‘Ovo istraživanje bi svakako moglo biti od velike pomoći zakonodavcima u Evropi, Americi, ali i ostatku svijeta. Da biste donosili zakone koji se tiču ovakvih stvari, morate razumjeti digitalni svijet i ono što se u njemu događa. Nažalost, zakoni protiv piraterije često se donose na temelju nekakvih priča rekla-kazala i mišljenja koja nisu osnovana na činjenicama, već na nekakvim poluinformacijama’, tvrdi Kaminski.

Korisnici, njih oko 80 hiljada koji su učestvovali u istraživanju, dali su jako dobre argumente i za ostale razloge zbog kojih redovno posjećuju sajtove na kojima mogu da podijele i skinu ono što ih zanima.

Tako je dobar dio njih naveo da je muzička i filmska produkcija prevelika i da, zahvaljujući dijeljenju, uspijevaju da filtriraju ono što im se sviđa. Mnogi među njima čak su i kazali da nikada prije nisu kupovali više muzike i filmova nego posljednjih godina, odnosno od kada imaju mogućnost da prvo provjere šta se nudi.

Korisne analize da li su i korisnici koji kupovanje legalnog sadržaja smatraju preskupim. Među njima je najviše korisnika iz istočne Evrope, koji su posebno istakli kako su filmovi i muzika u ovom dijelu Evrope vrlo često puno skuplji nego u ostalim zemljama.

Čvrsta ruka ne pomaže

‘Piraterija se neće spriječiti čvršćom kontrolom, već radom na problemima koji su u ovom istraživanju jako dobro prikazani. Smatram potpuno pogrešnim da se protiv piraterije zakonodavci bore isključivo donošenjem strogih zakona i što se samo govori o kršenju autorskih prava.

Očito je da svi moraju da razmisle kako korisnicima da omoguće više legalnih načina da dođu do sadržaja i možda ono što je i važnije, kako da taj sadržaj finansijski bude prihvatljiv što većem broju ljudi. Uostalom, što više ljudi kupuje nekakav sadržaj, bez obzira po kojoj cijeni, to je veća korist za filmsku i muzičku industriju’, zaključuje Kaminski.

 tportal.hr