Da li Islamska zajednica uzima ili daje?

Bila je noć, kiša je padala, mahala je bila na nogama, ljudi iz opštine su upozoravali da je stanje opasno i da treba izaći iz kuće. Asfalt je već bio popucao, dio brda se odlomio, narod je čistio kanale i čekao šta će se desiti. I taman što je snaha Sulje Durića izašla iz kuće, počelo je tonuti. Za manje od minut, kuće više nije bilo. Nekakvo riješenje se iznašlo, porodica je smještena u privremeni stan, a Suljo je razmišljao šta i kako dalje.

“U tom trenutku pojavila se Islamska zajednica. Mislim da su opštini poslali dopis da žele nekom pomoći. Učestovali su s polovinom potrebnih sredstava za izgradnju tri kuće. To mi je puno značilo, kao da sam umro pa ponovo oživio.”, priča Suljo.

I Senaida Gerin iz udruženja “Debra” koje brine o djeci, oboljeloj od rijetkog i neizliječivog kožnog oboljenja, djeci, koju i zagrljaji najbližih bole, kaže da je pomoć Ureda za društvenu brigu IZ-a za udruženje značajna.

“Prikupljanje sredstava za oboljele od ove bolesti je izuzetno teško, tako da nam je taj novac je jako puno značio za samo funkcionisanje udruženja.”, kaže Senaida, dodavši da se udruženje finansira iz članarina, te da je svaka pomoć dobrodošla.

Ahmedina Smajlović sve do nedavno nije znala da IZ stipendira studente.

“Slučajno sam pronašla tu informaciju, predala papire i zaista mi dobro dođe“, navodi ona.

Zašto se malo zna

Da li Islamska zajednica uzima ili daje, ako daje kome i kako? I zašto se o tome malo zna?

Možda zbog činjenice da u Islamskoj zajednici smatraju da se učinjeno dobro ne treba promovisati, te da je najbolja sadaka ona tajna, kada lijeva ruka ne zna šta je dala desna.

Možda zbog vjerovanja da vjernici imaju povjerenje u IZ, te ih ne treba obavještavati kako su sredstva utrošena?

Ili pak, zbog činjenice da sve donedavno, Islamska zajednica nije imala jedinstvenu evidenciju o svojim humanitarnim aktivnostima.

Ipak kako kažu u Uredu za društvenu brigu, oformljenom 2014. godine, Islamska zajednica je i ranije izdvajala za one kojima je pomoć potrebna.

“To se odvijalo spontano, nije bilo organizovano, nije se vodila jedinstvena evidencija”, kaže Emina Bešlija, stručna saradnica ureda.

Formiranjem Ureda situacija se promijenila. Prema riječima direktora Ureda, Hameda Efendića, IZ je u 2015. godini izdvojila 765.000 KM za sanaciju  kuća uništenih u poplavama i klizištima, 180.000 KM donirano je porodicama u stanju potrebe.

Podaci o ovakvim porodicama dolaze preko mjesnih imama, koji sagledavaju stanje na terenu i o tome obavještavaju ured, 130.000 KM donirano je različitim udruženjima, koja brinu o oboljelima i populaciji s posebnim potrebama, te centrima za odvikavanje od ovisnosti. Za stipendiranje učenika i studenata izdvojeno je 120.000 KM.

To je cifra koja već prelazi milion konvertibilnih maraka. Uz to podjeljeno je hiljadu ramazansih paketa povratnicima, narodnim kuhinjama data je pomoć u mesu i mesnim prerađevinama, a za djecu povratnika i djecu bez roditeljskog staranja obezbjeđeni su bajramski paketići. U istoj godini za imame u entitetu RS, koji imaju jako niske plate, izdvojeno je 589.944 KM.

Sva ova sredstva obezbjeđena su uglavnom iz Fonda bejtul – mal, u koji vjernici uplaćuju zekat i sadekatul fitr, odnosno odvajaju jedan dio svog imetka.

Jasno definisane kategorije

Postoji više kategorija, kojima bi ovaj novac trebao da ide. U Kur’anu su one jasno definisane. Istovremeno su izvor polemika koje se svake godine vode, obično u ramazanu. Glavno pitanje je zašto se zekat i vitre moraju dati IZ-u. Napadni pokušaji imama da džematlijama pojasne cijelu stvar, izazivaju kod mnogih još veći otpor. Priča često ima sljedeći epilog:

“Islamskoj zajednici ne dam. Meni niko neće određivati kome ću ja dati, fino piše u Kur’anu da treba dati siromašnima. Oni to samo za svoje plate troše, kome su oni ikada išta dali?”

U vrijeme kada humanitarne organizacije svakodnevno putem medija i društvenih mreža izvještavaju svoje donatore o tome kako su potrošili njihov novac, nužno je da i Islamska zajednica, zbog svojih članova i vjernika tome posveti pažnju. Stoga je prva press konferencija o humanitarnim aktivnostima organizovana 2011. godine. Ta praksa nastavljena je i u narednim godinama. Prema podacima Ureda u 2015. godini, Islamska zajednica je za humanitarne svrhe izdvojila 12,7 miliona KM.

Sve humanitarne aktivnosti se ne odvijaju se preko Ureda. Različite humanitarne aktivnosti prisutne su na nivou Rijaseta, medžlisa, muftijstava, mešihata, a u prvoj polovini nove godine, informacije o iznosu svih sredstava utrošenih u humanitarne svrhe u prethodnoj godini,  na nivou cijele IZ u BiH i inostranstvu, dostavljaju se Uredu. Uskoro bi trebali biti objavljeni i rezultati i za 2016. godinu.

Ono što je poznato  jeste da je za pomoć porodicama šehida, siromašnim, ugroženim, pomoć za povratak, stipendije i ostale humanitarne i socijalne aktivnosti IZ-e u 2016. godini, preko Ureda za društvenu brigu Rijaseta IZ-e u BiH iz Fonda bejtul mal izdvojeno 12,5 posto.

Izvještaj o tome kako je raspoređen ostatak sredstava nalazi se na portalu Ureda za zekat. Izvještaji o izdvajanjima iz ovog fonda i ranijih godina bili su javni. Većina sredstava izdvaja se za rad odgojno-obrazovnih institucija IZ-e u BiH (35,9 posto),  zatim medija IZ-e u BiH (9,8 posto), kulturno-obrazovnih institucija IZ-e (11,7 posto), i tako dalje.

Odgovorni za svaku marku

Nesistematsko davanje/uzimanje zekata, nije bila praksa ni u doba Poslanika a.s., a ni danas u islamskim državama.

Ako nema islamske države, novac ide u zajedničku kasu islamske zajednice određenog mjesta, odakle se raspoređuje dalje. U tom raspoređivanju ne može učestvovati svaki pojedinac, a i zašto bi. Postoje ljudi kojima je to posao i koji će za svaku marku snositi odgovornost, a postoje i izvještaji. No, nužno bi bilo vjernicima u BIH  pojasniti zašto se zekat daje Islamskoj zajednici, koja ga raspoređuje, a ne pojedincu.

Tu odluku je 1968. godine donio Vrhovni Sabor Islamske zajednice. Namjera je bila sačuvati medresu, osnovati FIN i sačuvati Islamsku zajednicu.

Islamska zajednica je ranije ostala bez 90 posto svojih vakufa, od čega su se izdržavale medrese, hanovi, džamije, biblioteke, te da je opstanak ovih obrazovnih institucija i zajednice koja bi brinula o muslimanima Bosne bio posve upitan. Da nije bilo odluke da se zekat i sadekatul fitr daju u jednu kasu, ko zna da li bismo danas uopšte imali medrese, islamske fakultete, medije i imame u svakom kutku BiH.

Izvor: Al Jazeera