U nedjelju za Lejlet-l-Miradž učite ove dove i klanjajte ovaj namaz:

U nedjelju (23.4.2017) nakon zalaska Sunca, nastupa Lejlet-l-Miradž. Ovo su radnje koje trebamo raditi za tu noć:

U nedjelju za Lejlet-l-Miradž učite ove dove i klanjajte ovaj namaz:

“Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (El-Isra, 1.)

Obavještavamo vas da je u nedjelju 23. aprila 2017. godine 27. noć mjeseca Redžeba, lejletu-l-mi’radž – dan Vakifa.

„Lejletu-l-miradž“ nas podsjeća na našeg Poslanika Muhameda a. s. i njegov miradž u nebeske sfere, ali i na dolazak predstojećeg mubarek mjeseca Ramazana.

Muhammed a.s. je u ovoj noći, odredbom Gospodara Svemoćnog, prošao put od Mekke do Jerusalema, odnosno Mesdžidu-l-Harama do Mesdžidu-l-Aksaa, gdje je predvodio namaz svim predhodnim Poslanicima (Isra). Zatim je Muhammedu a.s. ukazana čast uzdizanja u visoke nebeske sfere, sedam nebesa (Mi’radž).

Ovo putovanje poslanika Muhammeda a.s. je kako vidimo spomenuto u Kur’anu i ono je ujedno i druga mudžiza Poslaniku a.s. po važnosti nakon Kur’ana.O ovom događaju također Poslanik govori u mnogim hadisima. Isra označava putovanje Poslanika Muhammeda a.s. duhovno i tjelesno od Mesdžidu-l-Harama iz Meke, do Mesdžidu-l-Aksaa u Kudsu, koje iznosi udaljenost četrdeset dana i noći hoda, dok Mi’radž označava putovanje od Mesdžidu-l-Aksaa do najvišeg neba, odnosno “Sidretu-l-Muntehaa” (Konačne perde). Riječ “Lejlen” koja se spominje u prvom ajetu Sure Al-Isra označava dio noći, a ne cijelu noć što je još veća mu’džiza.

Treba imati u vidu kontekst vremena u kojem se desila Isra i Mi’radž. Naime to je 11 godina po poslanstvu Muhammeda a.s.( 621.). Od pocetka Objave i misije Muhammeda a.s. pozivanje u vjeru je prvo tajno 3 god. a zatim javno. Poslaniku a.s. i njegovim sljedbenicima mušrici, neprijatelji islama su pravili različite prepreke: mučili ih, ubijali, protjerivali, tri godine potpuno ih izolirali u pustinju ostavljajući ih bez hrane i vode, a vrhunac svega biće da na Ahiret preseljavaju Poslanikova a.s. dva najveća oslonca Hatidža, r.a., i amidža Ebu Talib. Ova godina je nazvana senetu-l- huzn (Godina tuge). U ovakvim okolnostima Allah dž.š. podario je Muhammedu a.s. Isra i Mi’radž pokazivajuci mu znamenja.

Znamo da je Mesdžidu-l-Aksa bila prva kibla muslimana i ujedno je mjesto gdje je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, klanjao kao imam ostalim Allahovim poslanicima. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, izašao iz Mesdžidu-l-Aksaa, Džibril mu je ponudio čašu vina i čašu mlijeka, pa je on odabrao mlijeko, a onda je Džibril rekao: “Odabrao si “fitru” (ono što je prirodno), a da si odabrao vino, tvoj ummet bi zalutao.”(Buharija)

Govoreći o ovom događaju, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija, kaže: Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:”Kada sam bio na prijelazu između jave i sna, došao mi je onaj koji je došao i rasporio mi grudi, izvadio mi je srce, oprao ga i ponovo vratio, potom je došla jahalica koja je bila manja od mazge, a veća od magarca, koja je bila bijela i koju zovemo Burak, pa sam uzjahao na nju…» (Buharija) Isra’ i Mi’radž, je bila dodatna snaga Muhammedu a.s. i ashabima, a na koncu i cijelom ummetu da izdržimo sve napore i prepreke na putu misije islama.

Na ovom putovanju Poslanik a.s. je bio počašćen da vidi džennet i džehennem, meleke. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je vidio Džibrila u obliku u kojem je stvoren. Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada sam bio uzdignut (na Mi’radžu) i sa Džibrilom došao do najnižeg neba, Džibril reče čuvaru neba: “Otvori!” Upitao je: “Ko je to?” On odgovori: “Džibril.” Upita: “Ima li neko sa tobom?” Odgovorio je: ” Da, ima Muhammed (sallallahu alejhi we sellem)!” Upita: “Zar je pozvan?” Odgovori: “Da!” Otvori se nebo i ugledah čovjeka koji sjedi, a sa njegovu desnu i lijevu stranu je bila po jedna skupina ljudi. Kada bi pogledao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogledao na lijevu, zaplakao bi. Taj čovjek reče: “Dobro došao dobri Poslanik i sin dobrog čovjeka!” Upitao sam Džibrila: “Ko je ovo?” Reče: “Ovo je Adem, a skupine sa desne i lijeve strane su njegovi potomci; na desnoj strani su džennetlije, a na lijevoj džehenemlije, pa kada pogleda na desnu stranu nasmije se, a kada pogleda na lijevu zaplače!”

Potom smo došli do drugog neba, pa je rečeno čuvaru isto što je rečeno i na prvom nebu, pa je otvorio. Na njemu sam susreo Jahju, sina Zekerijaha i Isaa sina Merjemina, na trećem nebu sam susreo Jusufa, na četvrtom Idrisa, na petom Haruna sina Imranova, na šestom Musaa sina Imranova i na sedmom nebu Ibrahima a.s., koji je bio naslonjen na “Bejtu-l-Ma’mur” (“Sagrađenu kuću”), u koju je svaki dan ulazilo sedamdeset hiljada meleka i nije se ponovo vraćalo. Svi su mi oni (poslanici, koje sam vidio) nazvali selam i izrazili dobrodošlicu.” (Buharija) Nakon ovog putovanja, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se uzdigao do “Sidretu-l-Muntehaa” (“Konačne perde”), a potom se sasvim približio Allahu, dželle še’nuhu: Koliko dva luka ili bliže. (Suretu En-Nedžm: 9) O ovom događaju Allah Uzvišeni govori u ajetima 13.-18. Sure En-Nedžm: On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-l-Muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište, kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo, pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, vidio je velika znamenja svoga Gospodara.

Namaz dar Miradža braćo jako je važno da shvatimo da nam je Allah dž.š. upravo na Isra i Mi’radžu propisao klanjanje namaza, prvo pedeset, a potom pet namaza, svaki namaz kao deset namaza, kao što stoji u hadisima Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem. Do ove olakšice je došlo na savjet Musaa a.s. koji je kazao Poslaniku sallallahu alejhi we sellem da njegov ummet neće izdržati da klanja pedeset namaza, te da traži olakšicu, a Allah dž.š. prihvata i strogo naređuje obavljanje pet namaza u danu i noći.

U prvom redu događaj Miradža je još jedan od izazova za materijaliste, kao i potvrda vjere vjernika. Kada se vijest o noćnom putovanju Poslanika a.s proširila među Kurejšijima, nije bilo kraja sreći mušrika, sada su imali dovoljno argumenata da proglase Poslanika ludim. Jedan broj muslimana je bio zatečen, posumnjali su u mogućnost da Poslanik a.s. prevali u jednoj noći put od Meke do Jerusalema, a zatim uputi se na putovanje kroz sedam nebesa. Zar se I danas ne dešava isto, vjernici bi htjeli da kreiraju vjeru prema sebi. Većina vjeruje u jedan a zapostavlja drugi dio objave. Zar ako zanegiramo jednu poslaničku riječ, mi nismo proglasili Poslanika a.s. lažcem. Objava se ne prima sa rezervom, ili vjerujemo u svaki harf objave ili nevjerujemo. Ebu Bekrova reakcija na vijest o Miradžu je najbolji vid kako se trebamo odnositi prema Poslaniku a.s. i objavi:

“”Čudite se da je Muhammed s.a.v.s u jednoj noći otputovao do Mesdžid-Al-Aksa i nazad? Pa ja sam mu povjerovao i više od toga a to je da prima Objavu sa nebesa.”.

2) Iman je vjerovanje u Allaha, meleke, objavljene Knjige i poslanike

U noći Miradža upotpunjeno je vjerovanje, objavljivanjem ajeta:

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.” (285. ajet sure al-Bekare) Ovim ajetom je zaokruženo islamsko vjerovanje.

U kuranskoj suri koja se zove Isra, po događaju koji se desio u ovoj mubrek noći, zaokrženo je islamsko učenje o moralu.

Najuzvišeniji dar koji je dat čovječanstvu u ovoj noći je propisivanje namza. U namazau je sadržano cjelokupno islamko učenje. Iskustvo noći Miradža Poslanik a.s. je podijelio sa vjrnicima propisivanjem namaza. Namazom vjrnici mogu se popeti u najveće duhovne visine, gdje nema perdi vremen I prostora I utopiti se u vječitu mudrost na kojoj počiva svijet, u kojoj se Poslanik a.s utopio u noći Miradža. U namazu je čovjek najbliži Allahu, oslobođen svih okova ovog svijeta. Poslanik je zato kazo:

Namaz je mi‘radž pravovjernih (Essalātu mi‘rādžul-mu’minīn).

Mogli bismo zaključiti da veličina događaja Miradža je u tome što je u ovoj noći upotpunjeno islamsko vjerovanje, moral I propisan namaz, koji je burak svakog vjernika do potpune istine.

Kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči tkzv. ettehijat, na svakom

sjedenju prilikom obavljanja namaza.

Pored obaveznih namaza, čovjek se treba truditi kad god može klanjati i dobrovoljni namaz (nafilu), koja nam, ako Bog da, može biti od dvostruke koristi.

Prvo, na Sudnjemu danu može nam uzvišeni Gospodar neki propušteni ili neispravan namaz nadomjestiti klanjanom nafilom. Drugo, koliko god da smo iskreni i duhovno jaki, svaka naredna nafila može nas još više osnažiti i još nam više mjesto kod uzvišenoga Allaha osigurati.

U knjizi “Hazīnetul-esrār”, hazreti Muhammed Hakkī Nāzilī objašnjava jedan namaz, nafilu, koji je lijepo klanjati u noći kada obilježavamo Lejletul-miradž.

Klanja se dvanaest rekata, a na svakome rekatu prouči se, nakon Fatihe, sura Ihlas (kulhu vallahu Ehad), i to jedan put. Selam se predaje nakon svaka dva rekata.

Nakon posljednjega selama, dakle, kada sklanjamo svih dvanaest rekata, prouči se stotinu puta “Subhānallāhi vel hamdu lillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber” (slavljen je Allah, hvala Allahu, i nema drugoga božanstva osim Allaha, Allah je najveći).

Potom se stotinu puta prouči istigfar – “estagfirullāh”.

Onda se stotinu puta donese salavat na hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam – naprimjer “Allāhhumme salli ‘alā sejjidinā Muhammedin ve ‘alā Ālih”.

Hazreti Nāzilī veli da se nakon toga može proučiti bilo koja dova, ako Bog da bit će kabul (uslišana). Dan koji slijedi, ko je to u mogućnosti, treba ispostiti.

Lejletul Miradz mubarek olsun!

novihorizonti.ba