Rodni list bosanske državnosti – Povelja Kulina bana

Zasigurno jedan od najstarije pronađenih i očuvanih bosanskih državnih dokumenata, jeste Povelja bosanskog bana Kulina koja na današnji dan puni čak 824 godine.

Dakle, na današnji dan 1189. godine napisana je povelja Kulina bana koja pokazuje i ističe da je Bosna već u 12. stoljeću imala izuzetno uređenu državu i instituciju saverenog vladara.

Napominjemo, da je ovo najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država.

Kulin ban, bosanski vladar napisao je Povelju dubrovačkom knezu sa kojom su u to vrijeme regulisani trgovački odnosi Bosne i Dubrovnika, te određeni neki posebni uslovi. Kulin ban je ovim dokumentom dao Dubrovčanima slobodu kretanja na teritoriju Bosne i time ih oslobodio plaćanja carine.

Povelja je sigurno prvi poznati dokument koji je bosanski vladar uputio jednom drugom vladaru, i to u ovom slučaju knezu, druge države.

Ono što je bitno naglasiti jeste da je pisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom, te da je to prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, a kao takav zaslužuje posebnu pažnju.

Povelja Kulina bana sačuvana je u svega tri primjerka i nalazi se u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden je u 19. stoljeću i danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.

Prijevod povelje:

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

 Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.